Juniorsko prvenstvo je ekspresno završilo u 3 dana i osvojila ga je ekipa Concordie 1906 u natjecanju tri ekipe, Concordie, Zeline (srebro) i Mladosti bronca). Nažalost trajalo je skoro koliko i rasprava na socijalnim mrežama po tom pitanju. 

Kolega Capan je skuhao poparu i još ju extra popaprio i odmah je krenula lavina po socijalnim mrežama. Cap je prekaljeni novinar i neće tresnuti nešto prije nego provjeri u pravilima. I ako gledamo sa legalističke sfere, onda je u pravu. Nigdje nije navedeno da juniori smiju početi tekmu ukoliko ekipa nema dovoljan broj igrača (11), a postoje pravila koja je Cap naveo u svom članku u kojima se navodi kako ekipa ne smije započeti tekmu bez dovoljnog broja igrača. I onda sve ono što je naveo stoji i pije vodu.

A o tome svemu najpreciznije govori članak 38. Natjecateljskog pravilnika:

Članak 38.

Utakmica može započeti ako momčad ima najmanje 11 (jedanaest) igrača u hokeju na travi i 6 (šest) igrača u dvoranskom hokeju. Propozicijama se može odrediti da utakmica može započeti i s manjim brojem igrača nego što je to propisano u st.1 ovoga članka.

Kroz iskustvo Stegovnog suca i brojnih savjetovanja sa pravnom službom HOO-a naučio sam prvenstveno jednu stvar. Kako bi sve bilo po PS-u, napisani članci se trebaju tumačiti onako kako oni to nalažu i nema kibidabi i sve što nije navedeno ne može se uzeti kao relevatno.

A prva rečenica (stavak) članaka 38. ne spominje i ne definira različite starosne kategorije što znači da se odnosi na SVE kategorije i točka. Druga rečenica daje alternativu kroz Propozicije. A u propozicijama ništa po tom pitanju, a to znači smo jednu stvar da je jedini relevantan stavak 1 članka 38 i da se obaveza min broja igrača mora poštovati za sve kategorije.

I šta sad. Njesra. Uvijek neko njesra u naša hokejaška butiga.

Naravno juniori Concordie ostaju prvaci jer je prije izvjesnog vremena dogovoreno kako se kod juniora neće gledati to kakti "seniorsko" pravilo o obaveznih 11 igrača već da se tekma može započeti ukoliko obje ekipe imaju min 7 igrača. Problem je kao i u mnogo situacija do sada kako to nigdje ne piše, a ako ne piše u propozicijama i pravilima onda u načelu i ne vrijedi. Čista greška sustava kao i mnogo puta do sada zbog koje ne bi sada smijeli ispaštati mladići koji su se svojski borili za boje svojih klubova i kojima definitivno sada ne bi trebalo uzimati veselje. Nije problem nešto dogovorno promijeniti ako ima smisla i realne podloge, ali ako se to ne napiše u pravilnik ili propozicije, čabe ste krečili.

Jedino je bedasto što će igrači Concordie preuzeti svoj pehar i medalje na treningu, a ne kako se doliči na terenu. Organizacijski propust. Trebala je možda Zelina zadnju tekmu odigrati u Zagrebu i trebalo je pozvati treću ekipu kako bi se svima mogle na terenu uručiti medalje. Ali što je tu je. Nema smisla više mlatiti po tome, a moglo bi se danima. I kao i tko je tu u pravu, a tko u krivu.

Ako gledamo kroz povijest, juniori su uvijek bili problematična kategorija i rijetke su bile sezone kad je bilo više ekipa. Razloga ima dosta i potiču iz raznih sfera športa i života. Teško je prstom uprijeti u jednu stvar ili instituciju i reći oni su krivi kad je problem duboko ukorijenjen. Nema tu neke čarobne riječi koja bi tu pomogla ili poteza za notes nekog dužnosnika. 

Juniori/ke su mlade osobe od 15-19 godina. A to je period srednje škole, prvih ljubavi, priprema za faks, faksa, neki već počnu delati, a neki već i decu naprave. Period kad prestaje high life i zajebancija i kad život postaje znatno teži i okrutniji, period kad se mnogi životni kriteriji mijenjaju. Mnogo ih u tom periodu odustane jer ih neke druge stvari tada njima bitnije odvuku, a mnoge usišu seniorske ekipe. I kaj ostane od juniora. Kiti-ca cvijeća.

Klub bi morao do juniora dovući 30-tak igrača koji bi se kroz prirodnu i kvalitativnu selekciju isfiltrirali na 16-tak. A mi smo sada imali u 3 ekipe malo više od 30 igrača. I od tih tridesetak velika većina igra u seniorskim ekipama svojih momčadi. Concordia, Mladost2 i Zelina2. Možemo se mi lagati, ali pravih juniorskih i samo juniorskih ekipa nemamo. To su kombinacije igrača iz seniorske i kadetske konkurencije. I to je tak bilo i tako bude dok god klubovi znatno više ne evoluiraju i narastu.

Majku mu staru, prosječan klub iz top zemalja ima igrača koliko ima naš cijeli Savez, a to je negdje cca 700-800. I o čemu mi onda pričamo. Probajte zamisliti sve igrače svih HR klubova na jednom mjestu u jednom klubu i to je onda jedan prosječan klub sa nekoliko ekipa po raznim kategorijama i razini kvalitete. Get the picture.

I to je realnost bez obzira što mi po tom pitanju možemo mlatiti praznu slamu još sto godina. I dalje nećemo imati više juniorskih ekipa dok god klubovi budu na ovim nivoima. Ali što ne znači da se trebamo spradati s time što sada imamo nego se trebamo veseliti i sa ove tri naše juniorske ekipe i slaviti pobjednike i tješiti poražene. Između ostalog ti dečki će uskoro činiti okosnicu seniorske reprezentacije, naše najelitnije HR ekipe.

I zato bravo Conca, bravo Mladost i bravo Zelina i podrška svima ostalima da i vi uskoro oformite svoje juniorske ekipe.

Naravno tu postoji i određeni sustavni faktori, neka pravila i propozicije koji baš i nisu u skladu sa zdravom logikom i tradicijom. Prvo je pomaknula gornja juniorska granica na 19 godina da ih kakti bude više ili je nekom možda to u tom momentu pasalo, vrag će ga znati. Ali da bi nonsens bio veći pomaknuta je prema gore i donja granica i kaj smo dobili. Istu stvar. Nije šija nego vrat. Pa onda limitiranje igrača u definiranim granicama od 15-19 gdje dobivamo apsurd da neki mladi igrači ispod donje juniorske granice mogu igrati sa specijalističkim pregledom za seniore, a ne mogu za juniore.

Možda su te propozicije u nekom datom momentu bile efektne, ali očito dugoročno samo prave štetu, a ne korist. Nama je očito fora stalno izmišljati toplu vodu pored već izmišljenih bojlera. Juniori su navek bili 18 godina i mlađi i točka. Ako netko želi staviti klinca od 12 godina koji izgleda kao 16-godišnjak zašto ga ne bi stavio. Uostalom stavlja ga na vlastitu odgovornost i klub i trener trebaju odgovarati za posljedice, a ne savez i onda savez nema potrebe tu izmišljati neke filozofije umjetnosti. Pa nećeš bogati ako si iole normalan staviti krhkog klinca među velike krkane. Ali klinci danas toliko napreduju da iz kadeta mogu bez problema skočiti u seniore i da se to na terenu ne osjeti.

Ne možeš od "dreka" napraviti pitu pa tako isto ne možeš nekim kibidabi pravilima stvoriti šest juniorskih ekipa kad ih ima jedva za tri. Za više juniorskih ekipa treba sustavno raditi i imati puno više klinaca nego sada od kojih će kvalitativnom selekcijom do juniora doći njih dvadesetak. Jedina čarobna formula je rad, rad i samo rad sa mlađim kategorijama. 

Kako kod juniora tako i kod ostalih mlađih kategorija ne treba izmišljati toplu vodu prije svake sezone kako bi možda brojčano bilo više ekipa već također sustavno raditi. Savez bi trebao pomoći klubovima kako da dođu do više klinaca i koncentrirati resurse u tom cilju, a ne izmišljati neka pravila koja nakraju klubovima dođu samo kao medvjeđa usluga.

Ali na koncu htjeli mi to priznati ili ne, nekaj se ipak pozitivnije u hokeju događa, ima više klinaca, negdje više, negdje manje, bolje se radi i to je jedini pravac prema naprijed. Samo tim putem klubovi samostalno hodaju bez nekog pravog supporta saveza bez obzira što to nije kakti posao saveza, a trebao bi biti jer koji će nam onda đavo.

Idemo dalje, juniori su svoje završili i sad se vraćaju u svoje seniorske kopačke jer već ovog vikenda na programu imamo Zlatarov memorijal na Mladosti.