Hokejaši u Hrvatskoj i okolici vole dvoranski hokej, igračima je vrlo zanimljiv zbog brzine, gledateljima jer vide uzbudljivu igru, trenerima jer igrači odlično razvijaju tehniku.

Većina ga obožava, igrali bi i trenirali ga što više, ali onda se dolazi do zida.

Dvoranski hokej je u većini zemalja sport koji se igra samo nekoliko mjeseci, najviše pet, i to je jedan od problema s kojima se klubovi susreću. Za dobivanje dovoljno termina za treninge i utakmice potrebno je biti sport koji zaokuplja dvoranu od rujna do svibnja.

Osim toga, voditelji dvorana u dvoranskom hokeju vide neprijatelja: "Palice uništavaju parket, loptice lupaju u zid, golove ste ostavili gdje nisam rekao, mantinele ste ostavili baš u prolazu gdje ja idem na gablec, i sl." A kada rukometaši nakon jedne utakmice na parketu ostave ljepila za loptu u količinama da dva vagona  spojeni izdrže vožnju od Zagreba do Splita, kada košarkaši od 100 kg 100-njak puta na jednoj utakmici skoče na isto mjesto, onda je to ok.

Generacije hokejaša muku muče s terminima. Bili smo sretni i terminom u dvojci Doma sportova od 23 do 24. I onda odlazak na jednu pivu koje se uvijek pretvorilo u njih nekoliko. I sve što smo iznojili, vratili smo duplo. Najmanje. A dobro da neki od umora nisu zaspali na treningu.

U posljednje vrijeme svjedoci smo kako sve više nizozemskih i njemačkih klubova postavlja balone nad terene s umjetnom travom i onda unutra postavlja teren(e) za dvoranski hokej. Kampong već godinama, Cartouche također (260.000 € košta kupnja balona i podloge), sada je i HGC to napravio s balonom duljine 100 metara, a njemački Mannheimer je stavio balon da može cijelu sezonu trenirati na umjetnoj travi.

Naši klubovi si takav luksuz ne mogu priuštiti. Imamo po jedan novi, polovni i isluženi teren i to se pokušava očuvati što je dulje moguće. I što onda napraviti?

Istražili smo koje se mogućnosti pružaju i tu ima svega. A mi bi igrali i u šupi, samo da je teren prave dimenzije i da nije hladno.

Dvorane

Čvrsta kuća je čvrsta kuća, ali kao i svaka kuća, troškovi održavanja nisu mali. Stanje na tržištu je kupusasto. Ima tu svega. To se vidi po cijenama gradnje. A izgubiš i kosu i živce prije nego se prva lopata zabije u zemlju.

U posljednjih godinu dana u Hrvatskoj je otvoreno nekoliko dvorana, njihove cijene su različite. Čak su i neke jeftinije, bolje opremljene od skupljih. Ludnica.

Najjeftinija, a da ima dimenzije za dvoranski hokej, koštala je 11 milijuna kuna. Ali ima samo četiri svlačionice. Druga je koštala 15 milja, a može se podijeliti na dva rukometna/tri košarkaška terena. I ima dovoljan broj svlačionica. Donja Stubica je pet godina čekala na gradnju dvorane za 17 milijuna kuna, dok je Sveta Nedjelja izgradila dvoranu za 25 milijuna kuna. Cijena je veća jer je niskoenergetska pa će se to kompenzirati (valjda) nakon nekoliko godina korištenja.

Baloni

Baloni se kod nas koriste najviše za teniske i malonogometne terene, ali većina balona kod nas su zapravo loše kvalitete. Prvenstveno zbog toga jer im je prošao rok trajanja, a investitori bi htjeli zaraditi koju pinkicu više dok im se 'napuhanko' ne raspadne.

Vrhunski baloni koštaju. Balon dimenzija 50x30x9,2 metra košta oko 105.000 € bez transporta i bez troškova supervizora (to je cijena oko 300 eura na dan, a ostalo su lokalni volonteri koji razvlače tu plastiku.

Za šest mjeseci korištenja, trošak struje je oko 40.000 kn za balon s dva teniska terena, tu je grijanje oko 100.000 kuna, a tu su još troškovi agregata za struju, ljudi koji održavaju teren…

Isplati li im se to? Prema odgovoru koji smo dobili od osobe u biznisu s teniskom i badmintonskom opremom, jedino ako je popunjenost svakog terena najmanje 7-8 sati dnevno (uz punu cijenu od 120 kuna po satu).

"Sve više teniskih klubova razmišlja o postavljanju šatora kojim se ljeti mogu skinuti stranice. Ljudi ne vole igrati po ljeti u balonu (ne bih ni ja u starim i loše održavanim, op. a.) makar štiti od kiše, a sa šatorima zadovoljavaju dobre uvjete i ugodu igre.

Šatori

Nedavno su u Virovitičko-podravskoj županiji odlučilo za gradnju šatora umjesto klasične dvorane. Zašto? Bio je neki glavešina u Finskoj, posjetio u jednom mjestu jedan sportski događaj i ostao šokiran da se održava ispod šatorske konstrukcije, da su svlačionice (preuređeni kontejneri) spojene sa šatorom. Pitao zašto nemaju dvoranu i dobio odgovor da za treninge i utakmice tog ranga nemaju potrebe za dvoranom.

Raspitali smo se za jednu konstrukciju, koja može izdržati vjetar veći od 100 km/h i nosivost snijega 75 kg/m2 (nagib krova je 18 stupnjeva.

I koliko košta takva konstrukcija?

Dimenzije 45x25x6,2 metra (ja bih dodao par metara širine za gledatelje) košta između 1,100.000 i 1,400.000 kuna.

Troškovi su mnogo manji jer je dovoljno grijanje uključiti pola sata prije ulaska prvih korisnika.

U Češkoj smo vidjeli i takve šatorske dvorane koje imaju kontejnere-svlačionice iznutra, a na galeriji i kafić.

Montaža? 7-9 dana, a demontaža još i kraće.

Podloga

Parket je najbolji, kažu mnogi. No, i neki umjetni materijali mogu biti odlični (vidjeli smo na Svjetskom prvenstvu). One male plastične ploče nisu baš nešto super, ali hrvatski reprezentativci su prije nekoliko godina u francuskom Rouenu vidjeli zanimljivu podlogu jedne češke kompanije. Prvo, ploče od umjetnog materijala su mnogo veće površine i time se smanjuje mogućnost podizanja loptice, ne skliže se, a s proizvođačem se može dogovoriti želite li bržu ili sporiju podlogu.
Nisu oni jedini, ali za njih znamo cijenu. Ovisno ide li samo poseban najlon između donje podloge i tih ploča, ili ide guma, cijena je od 15 do 17,5 € kvadrat. Montaža traje par sati, demontaža upola kraće.