Nakon furioznog prvog dana i leta u visine stiglo je bolno otrežnjenje s porazima od Švedske, Nizozemske i Ukrajine. Doduše nitko nas nije nametao, štoviše u nekim tekmama smo čak i bili bolji takmac, ali od skoro se ne živi. Dobro, ostali smo u B skupini. I sad ti budi pametan jel to dobar ili slab rezultat.

A o tome će suditi Izvršni odbor HHS-a koji je i odabralo stožer koji će voditi, kako je Abram naveo, možda (vjerojatno) i najjaču HR dvoransku repku svih vremena. Uložena je jedna lijepa svotica novaca, za hokejaške prilike znatna i nekako mi se čini da lova nije uložena za čevape s lukom za van već za neki veći rezultat, iskorak više, a to je, da rak rak naskoči, ulaz u A skupinu. Jer samo to može garantirati povrat investicije kroz nova sponzorstva, da HOO guzonje malo ljepše gledaju naš sport i gurnu koji dinar više, da se i mediji pokrenu isl

Investicije, povrat uloženog .... what a fuck, pa govorimo o sportu, ali "money makes a world go around" i bez money no progress. Vrlo jednostavna matematika. 

S toga je na IO HHS-a potez i procjena da li je prezentacija HR indoor repke u Turskoj bila za prst gore ili prst dolje. 

Komentirati tekme. Ima li smisla? Kaj ja znam.

Za Švedsku me prevarilo vrijeme. Sve sam isplanirao i pripremio za 09:00, kad nešto prije 08 ujutro dolazi poruka od Capa - izgubili 6-5, imali 3-4 stative. Oli me Cap zajeb...a oli je postao vidovit. Kad ono niti jedno niti drugo nego dva sata vremenske razlike. A baš sam se nahrustio. Idem probati naći reprizu, ali ćorak. Dobra igra, stative, ali opet Mile Kitić, opet smo mi ti koji popušimo i prenesemo 0.

Trebalo se nakon toga vaditi na Nizozemcima, svjetskim prvacima, baš pravi oltar za bogu se moliti. Srećom Ukrajinci nam vratili nadu dobivši Švede i omogućivši nam šansu baš protiv njih. Protiv svjetskih prvaka je bilo bitno samo skupo prodati svoju kožu i ne ispušiti sa velikom razlikom. 

I opet naši odigraju dobru tekmu, opet stativa i opet popušimo. Iako se dobro znalo kako će svaki gol biti jako bitan, mi smo išli hvatati egal protiv Nizozemaca i izvadili golmana. A umjesto egala popili smo još jedan maltene sa zvukom sirene i to na našu grešku u organizaciji završnog napada. Netko je sjeba, tko? ovog trena čak i nije toliko bitno.

Ta glupost nas je koštala gol razlike -3 dok su Švedi i Ukrajinci imali -1. Ali što je je, matematički ako gledaš -3 je više od -2 (u negativnom smjeru). Fata je Fata, ali dvaput je dvaput. A tek triput,.....

Pod uvjetom da Nizozemci dobe Švede trebalo je zveknuti Ukrajince sa 2 razlike jer ipak je glupo samo sa jedan razlike.

Za tu zadnju tekmu sam pripazio na prolazno vrijeme i vremensku razliku. Ipak je to bila jedna od većih i značajnijih tekmi u HR hokejaškoj povjesti. 

I dobri smo. Ukrajinci koji su dan ranije maltene pomeli Švede ne pokazuju ništa. I onda BAM, Bachmann iz kratkog (ako sam zeznuo ispravite me), ubrzo BAM, Kralj iz akcije i evo nas na dva razlike koji nas vode u A skupinu.

Ko pravi domoljub lišen razuma u takvim situacijama skačem i očekujem teško utrpavanje i ulaz u A skupinu "with a style". Ali malo smo posustali i Ukrajinci dolaze do daha. Kratki za Ukrajinu pred kraj prvog dijela i to poslovično glup kratki. Prebrzo istrčavanje i jedan naš ide van, opet prebrzo, ovaj put golman Jaka. A u onu stvar, mislim si, tri bez golmana, nema šanse da skinu.

I Bachmann se baci kao Šubić Zrinski na Turke i tijelom obrani siguran gol. Respect stari.

Mnogim većim Hrvatima to ne bi palo ni na pamet. Mogli bi si frizuru sjebati, a kako će, bogati, pred kamere loše frizure. Ziher 30% manje lajkova na socijalnim mrežama. To je naprosto neizdrživo.

Još jednom, respect Bachmann.

Mislim si u sebi - imamo ih. Dva razlike, obranili mrtvi zicer, Ukrajnici moraju biti u teškoj panici. Samo ih treba balticom dotući. 

Drugi dio počne, a nas kao da nema. Nešto slabunjavo. Nismo uopće bili opasni po gol Ukrajinaca. Barem ne onako kako znamo.

I eto ti kazne, penal. Opet par prosto proširenih. Kad ono Jaka brani ili je onaj fulal, nebitno, ali ni penal nisu zabili. Sad ćemo im pokazati čija majka crnu vunu prede.

Kad ono na kraju naša. Naši su rekli Izvolte, a Ukrajinci - Hvala, u redu je i utrpali nam 4 komada.

Gdje je zapelo?

Nestalo sape? A čemu onda sve te silne pripreme.

Nije bilo voljnog momenta? U povijesnoj i najvažnijoj tekmi generacije. To ne želim ni pomisliti.

Zaboravili igrati hokej? Ni bicikl se ne zaboravi voziti, a kamoli hokej igrati.

Kaj je onda pošlo po zlu? 

Ovo bi mogla biti pitanja koja sigurno zanimaju i IO HHS-a.

Šteta. Prilika je bila toliko blizu da ju se moglo onjušiti. I pitanje je hoćemo li skoro imati sličnu priliku. Za dve lete ziher, ali hoće li biti toliko penez uloženo u pripreme. Malo sam s(k)eptič(k)an. We shall see

Naravno, reći da je ostanak u B skupini neuspjeh bi bilo kretenski i neodgovorno jer u B skupini nema labavo.

Da li se isto moglo izboriti i osvojiti sa manje love. Vjerojatno je jer trenutno imamo odličnu skupinu igrača.

Ako ćemo biti realni, mi nismo skinuli niti jedan veliki skalp. Englezi i Talijani su prema rezultatima tamo bile među slabijim ekipama iako su sami po sebi zvučna imena.

Iako smo mi Balkanci skloni slaviti poraze kao velike pobjede od toga nema vajde i kruha osim možda jednog dana za prepričavati klincima kako smo SKORO ušli u A skupinu među velike dečke. I onaj mali sused je SKORO j....., ali nije.

Treba nam neki veći rezultat kako bi nas počeli shvaćati kao ozbiljan sport, a bez njega ćemo i dalje biti na marginama zajedno sa nekim smješnim i kvazisportovima koji su se počeli u Hrvatskoj nedavno igrati. A hokej je, dragi moji koji ne znate,  Franjo Bučar doveo u Hrvatsku prije nekih 120 godina. Da, da, dobro ste pročitali. 120 i kusur godina. S takvom tradicijom definitivno mu je mjesto među top HR sportovima. A da tamo dođemo treba nam neki veći rezultat i to ne skoro nego za istač.

Iz tog kuta gledanja, rezultat iz Turske je onda neuspjeh jer smo imali priliku i nije bila miljama udaljena i nerealna već je bila nadohvat ruke. Trebalo ju je "samo" zgrabiti.

Tanka je linija između skoro uspjeha i uspjeha, a razlika je ogromna.

Da parafraziram naše poznate sportaše kad ispuše - Što je, tu je, idemo dalje, nije se svijet srušio. Bit će još prilika.

Imamo mladu repku, neke sjajne klince koji nadolaze i pred vratima repke su. Perspektive imamo, ali treba već jednom napraviti nešto i to ne skoro i umalo već napraviti i postaviti hokej na travi u Hrvatskoj na mjesto koje definitivno po tradiciji i zaslužuje.

Nema više smisla razglabati o tome i pustiti, kako bi rekao Banditić, institucijama da odrade svoj posao.

Ali nekih 250 km južnije od Alanye, na Cipru naš trener Nikola Hanžek je uspio. Ne skoro već je uspio uvesti Slovačku repku iz C skupine u B skupine. I za dve godine će nam biti suparnici u B skupini. Svaka čast Slovaci, svaka čast Nikola.

ALI BEZ OBZIRA, SVAKA ČAST NAŠOJ REPKI NA PRIKAZANOJ IGRI I ŠTO STE NAM POKAZALI DA I MI IMAMO BARUTA ZA SUPROSTAVITI SE VELIKIM EKIPAMA, A NE BITI SAMO KANTA ZA NAPUCAVANJE. I DA MI IMAMO PRILIKE SANJATI HRVATSKE HOKEJAŠKE MEDALJE.

P.S. Ovaj članak nije niti negativan niti pozitivan, nekako više realan i ne nameče niti implicira na ništa te nije mu intencija definirati i krojiti nečije mišljenje za buduće promišljanje. Niti ikome sapuna dasku. Pametnom dosta

P.P.S. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika

P.P.P.S BRAVO ZA KONČU I CAPA, NAŠE OFIŠLSE U TURSKOJ