Nisu imale dva i pol mjeseca priprema, nisu odigrale 22, već 8 pripremnih utakmica, nisu putovale do Rusije da bi isprobavale razne taktike, najdalje putovanje bilo je u Padovu.
Tu, iza ćoška, pokraj Venecije. Na širem popisu ih je bilo 15, a muških skoro duplo više. I nije ih moglo biti istog broja, jer ih nema toliko kvalitetnih s pravom nastupa u cijeloj ligi. Zapravo, na širem popisu, koliko i muških na užem.
A na kraju su ostvarile isti rezultat kao i njihove muške kolege
To su hrvatske reprezentativke u dvoranskom hokeju.
Za razliku od seniora koji su tri dana prije natjecanja krenuli put Turske, cure su krenule dan uoči EP-a. I dok su dečki imali mirne letove do konačne destinacije, naša puce su imale lijepo spuštanje koje su im priredili sporedni vjetrovi velike oluje Friederike koja je tog četvrtka harala zemljama Beneluxa. U Belgiji slabije nego u Nizozemskoj, ali dovoljno da su neke igračice tražile i iskoristile vrećice za prvo 'ispuštanje duše' u avionu.
Ovo su samo male usporedbe u odnosima i situacijama, zbog kojih su neki jedva dočekali da krenu s paljbom po savezu.
S jednom pobjedom (Wales 5:0), jednim remijem (Škotska 1:1) i tri poraza (Belgija 4:0, Engleska 4:1 i Austrija 7:0), ostvarile su igračice trenera Hrvoja Abramovića i izbornika Slavena Zlatara veliki rezultat, rezultat iznad očekivanja. Realno, išlo se ostvariti prvi cilj, ostati u B skupini, odnosno ne biti posljednji. A ulazak među 4 najbolje reprezentacije je rezultat koji neće biti jednostavno ponoviti.
I zato mi je drago da su djevojke bile jako ponosne na sebe i ostvareni rezultat. Možemo mi sada pričati da su igrale za Hrvatsku, za ovo, za ono, ali prvenstveno su igrale za sebe i svoje suigračice, za one s kojima dulje ili kraće vrijeme dijele svlačionicu.
Malo je onih koji su uputili javnu kritiku HHS-u zbog nejednakih uvjeta (s pravom), svi nešto po tribinama šapuću, preko telefona su najkompetentniji za ženski hokej.
Ali kritike HHS-u imaju težinu jedino ako su ih uputili oni koji znaju situaciju sa ženskim dijelom hokeja u nas
Oni koji dolaze iz klubova koji nemaju ni jednu žensku selekciju mlađih dobnih skupina, niti su to uspjeli (ili pokušali) ostvariti posljednjih petnaestak godina, neka šute.
Neka šute, ali neka i počnu raditi. Želimo li ostvarivati zapažene rezultate u hokeju, onda trebamo razvijati ženske selekcije. Tko je prije došao do velikih svjetskih natjecanja kao sudac ili delegat? Netko od hokejaša? Ne, došla je hokejašica - Ivona Makar. Tako može biti i na igračkom planu.
I zato, što prije počnite sa stvaranjem novih Abramović, Šomin, Peranić, Franić, Litvić, Zlomislić, Šuliček, Vajdić, Tadić, Lagančić i ostalih.
Prije 10 godina hrvatske hokejašice su bile 49. na svijetu (dečki 43,), a Turkinje 50. (a dečki im 46.). Sada su naše cure na svjetskoj rang listi na 45. (dečki 41.), a Turkinje na 33. mjestu (muški im na 44.).
Turci su to shvatili, a kada ćemo mi?