Naše U16 reprezentativke i reprezentativci završili su svoju europsku Hockey5s avanturu u poljskom Walczu. Cure su završile na 9/11 mjestu, a dečki na 8/10 mjestu. Uspjeh ili neuspjeh? 

Pasalo nam to ili ne, ali teško se može nazvati uspjehom kad si među zadnjima. Jer ako nam je biti među zadnjima mjerilo uspjeha onda se stvarno moramo ozbiljno zapitati za vlastito mentalno zdravlje. J....š ti Coubertina i njegovu parolu - važno je sudjelovati, a ne pobjediti (navodno nije njegova parola, ali to je sad nebitno).

Jer da je važno sudjelovati na Hockey5s prvenstvu onda bi na njemu sudjelovale Njemačka, Nizozemska, Belgija, Španjolska, Belgija. Zašto je ovo bitno u daljnjem kontekstu teksta.

Kad hoćeš izmjeriti nešto, u ovom slučaju uspjeh, onda moraš postaviti i neka mjerila, neke referentne točke. A jedna od najvažnijih referentnih točaka je da na Hockey5s prvenstvu uopće ne žele sudjelovati gore navedene države iz samog vrha ne samo europskog već i iz svjetskog hokeja.

I što se onda dobije? Najblaže rečeno - ZABAVA ZA SIROTINJU.

Možda netko smatra to pregrubim izrazom, ali što reći o europskom prvenstvu na kojem ne nastupaju top ekipe u formatu 4+1 (ukupno 10 igrača) koje može skupiti svaka zemlja gdje je hokej na marginama ili u razvoju. Dajte sirotinji nekaj da se vesele kad već ne mogu prismrditi EHL-u, PRO ligi, Europskom i Svjetskom prvenstvu na kojem se "veliki" dečki igraju i od čijih marketinških isl prava se da zaraditi fina lovica.

A sirotinja je tu da popunjava kvotu, da se mogu busati u development, kako se trude maltene da ne zatrudne. Cut the bullshit. Evo vam kruha i igara i veselite se, a mi ćemo pobrati vrhnje.

Da su ove premise vrlo blizu istini govori i konačni poredak. Jedine dvije ekipe kod dečkiju iz bogatijih država koje su počele ozbiljno razmišljati i ulagati u razvoj hokeja su na koncu bile u finalu. Francuska i Austrija. Francuska je igrala Svjetsko. Austrija u dvorani osvojila, a ni vani nisu loši, viša srednja klasa. Ali od velikih dečki bez problema dobiju dobro po lampi. A di smo tek mi onda. Ko i ostali. Sjedi, 2.

Stoga ako uzmemo kako smo na zabavi za sirotinju bili među zadnjima, onda Hockey5s avanturu definitivno možemo uzeti kao neuspjeh kako kod dečkiju toliko i kod cura.

Ali da ne padnete u teške hokejaške depresije vrlo duboku integrirane u hrvatski hokejaški mindset, nije baš ni sve tako crno.

Ako uzmemo u obzir da su Švicarci izgubili u polufinalu na šutavce nakon remija u regularnom dijelu, što znači da su izgubili jer da nisu izgubili, onda bi pobjedili - malo grunfologije. Hrvatska je jedina ekipa na prvenstvu koja nije izgubila od Francuske, novih europskih U16 Hockey5s prvaka.

Odigrali su dečki remi. Iako je zabio Mesarić u zadnjoj minuti, priča se (jer stream je zakazao) kako su čak bili i bolji, imali više od igre. Dečki, a bogami i cure su imali peh igrati u skupinama koje su na kraju iznjedrile finaliste. Znači grah ih je bacio u teže skupine. Olakotna okolnost. Pa u neku ruku i je, ali u neku i nije.

Nije jer ako su već tako dobro odigrali prva dva dana, what a fuck se desilo zadnja dva kad su potonuli i umjesto odličnog 5 mjesta potonuli su na 8 mjesto. Bili su vrlo blizu polufinalu da bi na koncu završili među protvanjima.

Cure isto. Sve utakmice su izgubile na gol-dva. Jedino su ih Ruskinje malo nabile. Ali i one su na kraju završile među protvanjima iako su imale predispozicije za više.

THE DEVIL IS IN DETAILS

Kad to jednom shvatimo moći ćemo napredovati, a mislim da nećemo brzo shvatiti jer to jednostavno nije u karakteru i mindsetu prosječnog Hrvatka. Uvijek gledamo preširoko i uvijek pokušavamo kopirati tuđi konačan uspjeh, a tko jebe detalje u proizvodnji. Njih ćemo pod tepih jer tko je ikad prosperirao sa detaljima. I već smo tu na prvom koraku ugazili u duboko govno.

Jer vrag je u detaljima. Ti detalji donose taj jedan gol koji nam uvijek fali. Detalji koji čine razliku između skoro i uspjeha.

TRENERI - IZBORNICI

Koliko sam vidio uzeli su sve što vrijedi u toj dobnoj kategoriji. A baš ih i nemamo očito previše. 

Taktika u ovakvom formatu ne znam baš koliko ima smisla. Dribljaj i nabijaj pa što uđe, je kratka definicija Hockey5s formata. I tko je bolje nabijao, taj je i dobio.

Za cure ne znam da li su imale bande u Zelini, ali ih dečki baš i nisu imali pa su se pripremali za format igre za koji nemaju uvjete. Kao da se za veliki hokej pripremaš na mini terenu, kao da se za indoor pripremaš bez bandi. Vrag je u detaljima, zar ne. A jebena banda je i više od detalja.

Izbornici rade sve. Izabiru ekipu, slažu treninge, postavljaju čunjeve, smišljaju kondicijske treninge, voze kombi, ponekad i kuhaju. Jel to normalno? Jel mogu sve to odraditi na top nivou? Naravno da ne. Negdje moraju omanuti. Nisu multipraktici, a ni najbolji na svijetu. Kuže hokej što ne znači da su odmah i kondicijski treneri i masterchefovi.

Jer da je to lako, onda bi to bio i Zlatko (Dalić). A Zlatko ima profića. Profića koji će prema postulatima formata, igre, tajminga i taktike znati izabrati najbolje vježbe za snagu koje će se pokazati taman onda kad najviše treba. Vrag je u detaljima.

I ova poljska avantura je pokazala kako smo sa snagom u k...cu u svim kategorijama. Talenta imamo, vještine, znanja, ali ispušemo se kao baloni što utakmica i prvenstvo ide kraju. U čemu je kvaka? Kaj su svi ostali nadljudi? Ili mi jednostavno nešto (puno) krivo radimo.

Snage nemaju kadeti, kadetkinje, juniori, juniorke, seniori, seniorke. Naravno, naši izbornici će uvijek naći Pedra u lošem radu po klubovima, a klubovi će okrenuti pilu naopako sumnjajući u kompetentnost izbornika. I tako u krug i unedogled.

I sad bi svi očekivali kako će Dino Dušak ponuditi rješenje. Hoću kitu od Bill-a. Taman posla. Mogu se samo ponoviti - VRAG JE U DETALJIMA

IGRAČI/CE

Ne mogu se baš pohvaliti kako sam pretjerano pratio Hockey5s prvenstvo. Cure jako slabo, dečke koliko sam imao živaca sa glupim poljskim streamom. 

Prema rezultatima, više sam očekivao od cura. Glavnini njih je ovo po godištu bilo taman prvenstvo. Uvijek su do sada bile premlade i neiskusne pa im je svaka tekma bila skupljanje iskustva. Ali sada su bile taman. Taman godište, iskustva koliko hoćeš, potencijala i talenta također, ali ćorak. Petra, Ema, Evica, Timea. Nika i Luce su sada trebale svima pokazati što znaju i kakav potencijal imaju. Ali jednostavno nisu. Lucija i Iskra su budućnost. Lara i Jenny su odradile u skladu sa mogućnostima.

Kao što sam i napomenuo. Nitko ih osim Ruskinja nije nakantao i u svakoj tekmi su bile tu, ali opet ćorak. Jebem je taj vrag sa tim detaljima. Nešto očito ne štima. Negdje očito postoji catch 22. Negdje je očito zapelo u proizvodnji.

I ponovno od mene nećete čuti u kojem grmu leži zec i koje bi to bilo rješenje za osvježenje. U biti imam viziju, ali nisam blesav, a još manje kompetentan da solim pamet ......

Svoje dečke (Mesarić, Barilar, Vnuk, Aleksić, Makar i Grden) iz Conce znam i vidim skoro svakodnevno koliko mogu i koliko rade. Svi su zaslužili izbornikov potez. 

Mali Đuro (Gjurinski) ima u guzici Sportways isl kampova više nego itko, u svom godištu najveći je talent Mladosti i zna znanje. Bruno Hrupec, sad već poznati sin poznatog tate Garija, ide tatinim stopama i ima već sad debelog seniorskog iskustva. A i u Challengu nije bio sam prolaznik već je imao dobrane role.

Maksa Kosa najslabije poznam, ali opet bolje od Poljaka koji su ga stalno zaboravljali na listama strijelaca na kraju utakmice. Ali čujem da je mali top, jedan od većih zelinskih talenata sa ogromnim predispozicijama. Čuda se očekuju od njega.

Što pisac hoće reći? Da smo otišli tamo sa odličnim igračima/cama, barem u našim, hrvatskim, okvirima. Nemreš za nikoga od njih reći da je protvanj ili da je tamo po nekom "podobnom" ključu. Sve sama elita. I opet ćorak od nekog iskoraka. Opet nas jebe neki catch 22, neke čudne sile iz svemira, neka božja providnost isl.

Stalno nešto. Čak nam ni Bog nije blagonaklon, a jedna smo od najkatoličkijih zemalja u Europi. Uvijek neka sitnica nam fali. Možda bi pomoglo da se više molimo, a možda je jednostavno u šumi (premisa iz poznatog vica).

Sad ste sigurno primjetili kako je "otrovni" Dino nekoga namjerno izostavio. I jesam. Frana Pažura, prvog golmana. Ali samo iz razloga da ga istaknem i to u vrlo pozitivnom kontekstu.

Bio subjektivan ili objektivan, otrovan ili realan, ali najviše me se dojmio upravo mali Pažur, prvi golman Jedinstva. Nisam gledao sve (neke se nije ni moglo gledati), ali ono što sam vidio bilo je mrak. Branio je odlično, ali što se meni posebno svidjelo, odlično je čitao igru i postavljao se. Nije paničario kod ispucavanja već je, štoviše, i asistirao papučicom. Ono kaj sam vidio meni je apsolutno dovoljno za prst gore. 

Ako ovako nastavi, a znam da puno radi na sebi, mogli bi u Pažuru imati odličnog reprezentativnog golmana u budućnosti.

Nije sad da na osnovu par tekmi na streamu dajem takve ocjene. Prije cca dva mjeseca imali smo hakl u Conci koji je na kraju ispao nešto tipa stari - mladi ili bolje rečeno kadeti - veterani. U taj hakl su uletili i Jedinstveni. Kadeti su dobili za pomoć dva reprezentativca (Žlica i Roko), a "superbrzi" veterani su pazarili Pažura. "Ubio" ih je mali. Da nisam sam vidio, ne bi ziher vjerovao. Stoga live i uživo, palac gore.

I tak, da ne duljim dalje. Obrali smo u konačnici bostan u Poljskoj. Jbg, da se skoro boduje bili bi već davnih dana svjetski prvaci. Ali nismo.

Nema smisla ni okretati trenera na ražnju, kuditi igrače i zlu sudbinu. Niti pustiti nešto tipa Đurđevdan i zapiti se kao svinja u svojoj teškoj tugi i jadu. Iako je to mnogima najlakše, ali sa jadikovkama smo tu gdje jesmo. Bliže protvanjima nego pravim ekipama.

Treba izvući pouke iz svega. Konačno se primiti malo i detalja. Analizirati i prihvatiti pogreške kojih je evidentno bilo jer da nije bili bi prvaci. I smisliti način za budući uspjeh, a da pritom se ne čeka božja providnost, signal iz svemira ili dobar raspored.

Uskoro kreću i "velike i veliki" na svoje Euro megdane. Curke tu iza planjke u Sloveniju, a dečki "malo dalje" u Gibraltar. Pa sretno im bile.