Tko je Marija Bušljeta? Vjerojatno mnogi ne znate o kome se radi kao i za mnoge druge vrijedne ljude koji "ne vrište sa naslovnica" nego igraju i/li rade u pozadini i na taj način doprinose našem sportu. Marija je igračica Zeline2 aka ZHC-a, a nastupala je još za Mladost davne 1996 godine te za Concordiu. Nije je bilo izvjesno vrijeme u hokeju, ali se vratila s voljom i na vrijeme, ali o tome više ćemo čuti od nje u nastavku teksta.

Lakše je pronaći Sveti gral nego njenu hokejašku sliku na širokim internet prostranstvima jer Marija nije hokejaški SuperStar, ona je ljudski SuperStar i dobra duša ekipe, dobra djevojka iz susjedstva, netko tko više govori dijelima nego riječima i selfijima.

Ali sad sam već počeo filozofirati.

Naime, Marija spada u senatorice ženskog hokeja u Hrvatskoj budući se davne 1996 godine, prije dvadeset godina, sa nekolicinom svojih prijateljica iz škole među prvima upisala na hokej, a time i u povijest ženskog hokeja. Bila je i članica prve reprezentacije Hrvatske.

S takvim "backgroundom" Marija je i više nego kompetentna da kaže riječ dvije od hokeju prije dvadeset godina i sada pa sam je zamolio za jedan intervju kako bi nam dočarala neka dogadjanja iz tih "davnih" vremena, ali i uporedila hokej tada i danas te što ju je ponukalo na povratak u hokej.

Igrom (ne)prilika Marija danas igra sa svojom Zelinom2 derbi začelja najavljenim u članku Seniorski Pole position weekend koji bi na kraju mogao ispasti u bitku za polufinale doigravanja zbog ustupanja svog mjesta u polufinalu od Mladosti2 o čemu pročitajte više u članku Zašto je nastup u Austriji važniji od doigravanja u PH?

Ali ajmo mi pročitati kaj veli Marija u intervjuu u sklopu 20-godišnjice ženskog hokeja u Hrvatskoj

 

Što te natjeralo na hokej prije 20 godina?

U 7. razredu osnovne škole naša profa tjelesnog nam je rekla da njezina kolegica s faksa osniva hokejaški klub i da poziva sve zainteresirane cure da se pridruže. Kako je moja ekipa cura s kojom sam tada družila krenula, tako sam se i ja priključila. Sjećam se da tada je meni bila špica odbojka i atletika (trčanje), te sam ispočetka negodovala ali ubrzo sam im se priključila (sva sreća da su me nagovorile). Smješno je da ja koja sam negodovala dan danas igram, a one ne.

Počela si u Mladosti, ali se nakon par godina skoro cijela ekipa preselila u Concordiju. Zašto?

Bile smo djeca. Djevojčice koje su voljele svoju trenericu i s obzirom da smo u to doba bile odane svojoj trenerici smatrale smo da je to ispravna odluka. Uglavnom sve smo bile ekipa tako da se niti nismo željele razdvajati, kasnije iz tog zajedništva izrodila su se velika prijateljstva do dan danas. Danas kada sam opet jedina ostala iz te Concordie..razmišljam kako bi bilo da sam ostala u Mladosti. Jer to seljakanje kako trener kaže i prepucavanja preko leđa djevojčica nije donjelo kvalitetu... i sav talent i ljubav prema hokeju ako nemaš konstantu i kvalitetu treniranja ne omogućavaju ti da se razviješ u kvalitetnog hokejaša poput djevojaka iz moje generacije kao Ivić i Abramović. Ja sam jedinstveni primjer toga.

Koliko dugo si igrala u Concordiji?

Ako se dobro sjećam prešle smo 1998 godine iz Mladosti u Concordiu. Aktivno smo igrale sigurno 2 godine, sve nakon toga je bio pokušaj održavanja na životu. Djelom zbog opet nekih međuljudskih odnosa trenerice i kluba (gdje nam trenerica zbog nesuglasica odlazi iz kluba i odvodi pola cura u ragbi), a djelom jer je to bio i najgori mogući period za djevojke kada smo morale hendlat školovanje, fakultete, neke i svoje prve poslove uz hokej. Uz nedostatak djevojaka nismo se mogle održati niti uz najbolju volju, a imale smo je.

Kakva ste uspjehe uspjele postići?

Ehhhh...toga nije bilo. Mislim da sam na to pitanje već dala odgovor u prethodnim pitanjima. Ženski tim Concordie je bio primjer prebacivanja teniske loptice između odraslih. Sportski talentirane cure s velikom voljom preko kojih se koplje prelamalo i svašta obećavalo, ali konkretno ništa napravilo i pustilo da odu u zaborav. Ali uspjeh je bila jedna dobra ekipa/klapa između djevojaka i muškog djela ekipe. Vas dečke moram pohvaliti za djeljenje svojih termina i pomaganje u treninzima, te djeljenjem svoje opreme, palica, rukavica, kostobrana i golmanske opreme. Za tih par kratkih godina međusobno smo bili složni i velika podrška jedni drugima. Pogotovo navijački J

Tko te opet natjerao u hokej, preciznije u Zelinu?

Svijet je mali J. Uvijek negdje naletiš na nekog hokejaša/hokejašicu. Sjećam se da je bio rođendanski tulum zajedničke frendice, vidiš poznato lice....pa krene: „MAREEEE!!! BIBI!!! Jel još igraš? Pa kak smo nekad...ovo ono.... Pa jel bi ti haklala s nama za dobra stara vremena? I tako 2009 iz zajebancije mi zbog hakleca krenemo opet igrati. Ta hokejašica bila je Danijela Brlečić ex Bistircki zvana BIBI.

Koji je tvoj najveći hokejaški uspjeh?

Dva su. Kao djete kada sam dobila poziv za reprezentaciju. To je u ono doba bio vrh svega i iznimna čast. A drugo, u novije doba srebrna medalja s djevojkama iz Zeline u dvoranskom prvenstvu sezona 2009/2010. Za mene je to bio DREAM TEAM. Zašto? Ona čar da si se vratio u sport koji obožavaš i sinergija djevojki kako na terenu tako i van njega.

Imaš li neku zanimljivu anegdotu iz hokeja koju najviše pamtiš?

Oooooo imam ih milion...hahaha..teško je jednu izdvojiti. Al recimo jedna tradicija mi odmah izmami osmjeh kad se sjetim. A to je hokejaško KRŠTENJE...haha..Neznam da li tog danas uopće ima. Evo naše krštenje tj. da budem fina dobrodošlica u Concordiu i putovanje na prvi turnir izvan Hrvatske. Svi znamo kak je išlo: „KUC KUC ČASNI SUDE!!“....hahaha...I ono glupo testno pitanje koje ne možeš odgovoriti točno i da hoćeš. A moje je bilo „Koliko Hrgović ima vlasi kose na glavi?“....hahahahahah Sjećam se da se radilo o turniru u Italiji i da sam se zabavila i nasmijala kao nikada u životu.

Iz tvog aspekta senatorice ženskog hokeja, usporedi malo ženski hokej danas s onim od prije 20 godina?

Danas žene definitivno igraju bolji hokej, to je na warp pogon. Drago mi je vidjeti da su pojedini klubovi uložili u svoje djevojke. Nama je onda nedostajala ta podrška i usudila bih se reći bile smo loptica s kojom su se prebacivali, ali mi kao djevojke/tim bile smo izrazito sklone jedna drugoj kako na terenu tako i izvan njega. Npr. Concordia i Jedinstvo cure jer smo djelile teren za treniranje, a sa Zelinom je uvijek bila partijana nakon utakmica...hehehe..Uvijek je na terenu bila borba, a van njega veliko slavlje i prijateljstvo. Ta tri kluba su bila prijateljski međusobno nastrojena (bez obzira na muško klubske međusobne odnose). Mladost i Zrinjevac su tada bile dosta mlađe od nas, nešto poput Zelinskih Princeza. Niti smo mi njih zanimale, a ruku na srce ni one nas...sraz godina. Da smo opstale mislim da bi ubrzo i one bile dio veselog kolektiva. Recimo meni fali ta međuklupska povezanost curka izvan terena kao mi nekada. Možda se varam...ipak sam ja povratnica po drugi put i tek godinu dana aktivno igram

Još bih spomenula jednu lijepu stvar koja se nije promjenila niti nakon 20 godina po pojedinim klubovima a to su KAPETANICE...vođe timova koje su bile srce tima kako na terenu tako i izvan njega, držale su ekipu na okupu. U ono doba sam ja to bila za Concordiu, Maja Vinski za Jedinstvo i Ines Ivić za Zelinu. Nakon utakmice s Mladosti Marina Abramović je to danas u Mladosti, a Ivić ko Ivić ona je carica i pokretač dan danas. Ja sam mali od palube, a Maja Vinski? E postoji velika šansa da jedna velika hokejašica za ono doba opet uzme palicu i zaigra za neki naš klub. Vrijeme će pokazati...hehehe

Kakvi su planovi ZHC pomladka za budućnost?

ZHC Pomladak je sklop prekrasnih žena. Nas koji smo tu od samih početaka ženskog hokeja i žena koje su zavoljele ovaj sport uz svoju djecu, muževe i braću.

Za nas je ovo osjećaj pripadnosti, nešto samo naše i uživanje na kraju radnog dana u druženju i sportu.

Planovi su nam prvenstveno uživati, ne odustati i biti dostojan protivnik; a oni dugoročniji ciljevi su osvježiti ženski hokej, unijeti pozitivu i povezati se hokejašicama kako iz naše zemlje tako i iz susjednih država.

Sada smo na Zimi Memorijalu proslavile godinu dana postojanja i možete očekivati od nas puno iznenađenja za povezanost u hokeju.

Budući sada u ZHC pomladku igra mnogo senatorica ženskog hokeja, planira li neka od vas se aktivnije uključiti u neka povjerenstvo u savezu?

Naš stav je da se hokej, zajednička druženja i povezanost između klubova trebaju prvo vratiti na teren, a lako ćemo onda za neko povjerenstvo.

(op.a. Renata Bahlen je u međutku postala članica IO HHS-a)

Kaj misliš jel žene dovoljno doprinose u radu saveza pogotovo vezano uz ženski hokej te jel bi trebale više i da li bi to bilo bolje za ženki hokej (tricky pitanje)?

Ženski hokej će se ponovo dići samo ako će se aktivnije s njima raditi, a najviše na najmlađim naraštajima, curicama.

Bez djece nema nastavka bilo čega.

Mi pokušavamo promovirati ženski hokej na najbolji mogući način, uz pozitivu i zabavu na terenu i van terena.

Hvala bogu naš klub ima jako dobru mladu generaciju cura i djevojčica i izrazito smo sretni zbog toga. Ali moje osobno mišljenje je da osim rada klubova na njihovim naraštajima i mi međusobno si moramo biti podrška, a rivalstvo treba ostaviti samo za teren.

Jel sebe vidiš u nekom povjerenstvu za ženski hokej ili nešto slično?

Vidim se u svemu gdje mogu učiniti više za ženski hokej.

Ne kužim ti ovo povjerenstvo, kao da ulazim u neki ŠTAB

Kak ti se sviđa priča oko Hockeyourself i imaš li kakvu poruka za naše čitatelje?

Stranica je pun pogodak. Na vrlo interesantan način dočarava hokej. Apsolutno podržavam i samo naprijed, ne samo za stranicu već i za svakog ljubitelja hokeja koji pridonosi razvoju i promicanju ovog sporta.

Hvala Mariji na odgovorima, ali i podršci našem portalu