I Krešimiru Čižmeku se nakupilo pomalo svega, a i "zamor materijala" je tu kak veli i odlučio je sa delegatske klupe preseliti na tribinu ili ogradu. Reći pa-pa na mjestu delegata tekmi pod okriljem saveza. Još jedan odlazak u kratkom vremenu.
Iako ova odluka nije usko povezana sa odlaskom kolege Capana sa mjesta tajnika HHS-a, ali je vrlo simptomatična. Još jedan "odlazak" povezan sa sudačko-delegatskog područja. Pronatalitetna politika nam je u teškoj banani na tom području. Više odlazaka, nego dolazaka.
Mislim ne bude svijet i hokej stao jer su Čižmek i Cap dali peticama vjetra, ali da neće biti isto, definitivno neće. Krešo nije lik sa naslovnica, ali je uvijek tu. Nije samo da sjedi u delegatskoj stolici, nego uskače, pomaže, sve kaj treba. Vrlo zahvalan čovjek. Nekako mi je postao sinonim za dolazak na hokej (ne znam kako da se drugačije izrazim). Kad god dođem na hokej bilo to u dvorani ili vani, bilo na HC ili Mladost, ako ne naletim na Krešu kao da nisam ni bio, kao da nisam popio nakon tekme pivicu sa hokejašima, nekako mi je nepotpun taj hokejaški dan. Možda sam malo preveć poetičan, ali uvijek me razveseli i srdačno se pozdravimo i volim takve ljude.
Uvijek vesel i optimističan, nikad nadrkan i pesimističan kojemu nikad ništa nije teško i nema kod njega neću.
Tko je ikada bio u nekoj organizaciji nečega pa bilo to pljuvanja u dalj, a da ne govorim o nekim ozbiljnijim organizacijama zna da su ljudi poput Kreše Čižmeka najdragocijeniji jer se možeš osloniti na njih i za one najprljavije poslove i nebu grintal. Kad bi nešto organizirao prije bi angažirao Krešu nego pet nekakih kvazi-japi-menađera, neradnika i filozofa umjetnosti.
Jednostavno volim takve ljude koji se ne ističu svojom pojavom već svojim radom jer oni su pravo srce i duša hokeja. I zato mi je žao da se više neće angažirati oko hokeja, ali veseli me što ostaje tu, na ogradi uz teren u dobrom društvu nas ostalih "ogradaša".
Ako se malo odmaknemo i pogledamo The Big Umpire Picture može se slobodno zaključiti ne samo da ne cveta cveće u sudačko-delegatsko preduzeće već je drekec došao do grla.
Konči je već davnih dana prekipilo i uteka je sa mjesta čelnog čovjeka sudačke organizacije koja je obezglavljena nakon njega ostala i dan danas. Bolje rečeno, uopće ne funkcionira.
Končo i Grga su svoje sudačko poštovanje otišli tražiti vani gdje ih cijene znatno više nego u domaćoj pljuvaonici.
Cap je kao tajnik imao zadatak raditi raspored sudaca i tražiti "dobrovoljce" među preostalom šačicom sudaca. I sad kad je i on otišao ostala je velika organizacijska rupa i to ne samo zbog istisnine koju Cap ima već ponajviše zbog njegovih organizacijskih sposobnosti.
Navodno su neki suci ostali bez pošteno zarađenih putnih troškova što im vjerojatno i nije leglo baš. Kakti popapala maca.
Delegate se isto traži kao ozebli sunce i ponekad klinci moraju uskakati da se zadovolji forma. Što i nije loše dok se ne desi neko njesra i onda se repovi vuku mjesecima.
Svašta nešto u toj našoj sudačkoj organizaciji i ako se tu uskoro ne uspostavi reda nećemo tako skoro na zelenu granu jer sudačka organizacija mora napredovati proporcionalno sa napretkom hokeja, a ona proporcinalno nazaduje izuzev napretka nekolicine na međunarodnom nivou.
Malo pomalo i voditelj natjecanja Haramina ostaje sam na vatrenoj liniji i sve više na brisanom prostoru. Ako i njega strese neki zalutali zlonamjerni i niski metak mogao bi i njemu ekspres lonac doći u crveno i zapištati i doći za strerati sve u rodni kraj. Drži se Damire
Kad smo već kod delegata, što se sve mora napraviti da se postane delegat. Nekako si razmišljam ....
