Završen je ovogodišnji klupski Trophy iliti B skupina europskog klupskog prvenstva i naš predstavnik Zelina je uspjela o(p)stati i naredne godine u tom društvu što bi mogli okarakterizirati kao uspjeh. U A skupinu su se plasirali belgijski Racing i švicarski Crveno bijeli iz Wettingena. Dočim su Česi, nekad veliki Bohemians, i Portugalci "prc-milojko" u C skupinu.

Organizacija

Ali prvo treba pohvaliti organizatora Zelinu. S obzirom na infrastrukturu, napravili su organizacioni vrlo dobar posao. Vjerojatno se, kak to po običaju kod nas ide, "razguzila" nekolicina nabrojana na prste jedne ruke kako bi dojam bio vrhunski dok su se ostali došli samo naslikavati. Ali tko god da je podigli su ljestvicu standarda na malo veći nivo. Prvo, konačno da je krenuo sa naših terena Live stream. Nije to još tip-top, ali za prvi put ko grom. Jedina zamjerka je da je kamera bila malo previsoko čega je bio svjestan i organizator koji je na taj način htio izbjeći slanje u svijet naših poznatih prosto-proširenih rečenica. Ali kad si bolje razmislim radije bi slušao psovke nego onu dosadnu i kreštavu švicarku sa Go, go, swiss što je više ličalo na Oprosti, oprosti. Toliko je pilala u živce da mi je došlo da nazovem Capa u novinarsku ložu da ju "pristojno zamoli" da zašuti više ili da bar promjenio navijački repertoar.

Moram priznati da mi se svidio i voditelj i najavljivač Frano Ridjan, voditelj sa HTV-a. Doduše malo je bio nerazgovjetan, ali to bi prije pripisao slabijem razglasu. Ali u svakom slučaju bio je simpatičan. Još da je Cap komentirao Live uz razne goste to bi bilo mrak. To bi bio onaj iber da nešto odlično bude TOP. 

Sve mi se činilo kao da je na svom mjestu, a Guga & family su točili pivu na 13 jezika.

Jedino što je falilo je više ljudi na tribini. Zašto, teško je reći, a još čudnije kad smo imali prilike uživo vidjeti neke svjetske Superstar-ove poput Boona i Charliera, srebrne olimpijce i vjerojatno najveće igrače koji su ikad gostovali kod nas. Mislim, ne može se reći da nije bilo ljudi, ali za takav događaj mi se čini premalo.

Službeni medijski dio je Capan odradio po P.S., on to ima u malom prstu i sigurno najbolje radi što se za neke baš i ne bi moglo reći osim da su niškoristi, rezultati su išli prema EHF, fejsu instagramu i twitteru u realnom vremenu, da bi riječ rekel, ali i tu mi je falio onaj iber (intervjui, highlightsi, best goals & saves, najave, nabrundavanja isl.) koji je trebao pokriti marketing Zeline, ne logistika i organizacija, već marketing. Prvo, najava Trophy-ja je trebala biti puno bolja, barem se fejs trebao užariti od najave prvenstva, a sve je bilo nekako tanko i mršavo. Čuo sam za dosta hokejaša koji pojma nisu imali kaj se događa u Zelini što je loše i u tome bi mogli naći razlog slabe posjete. Ja sam si bezicirao vrijeme za pogledati subotnju tekmu u prime time-u u 19:30 kad su se trebale sučeliti najbolje ekipe iz obje grupe, nekakvo svojevrsno finale iako ovaj format nema finala i moram priznati očekivao sam pune tribine, ali šipak. Ipak treba gledati to sa pozitivnog aspekta, nije se moralo čekati za pivu ili WC.

Čak je izišel i hokejaški magazin u produkciji HK Zeline, a najveće zasluge uz predsjedničku ideju idu Adriani Šoić za izvedbu. Zanimljiv magazin, fini materijal. Nisam veliki pobornik tiskovina u današnjem dobu interneta, ali ovaj magazin ne izgleda loše. Preporučam ako je još kaj ostalo.

Dosta o organizaciji, sada malo o ekipama.

Zelina - domaćin

Nisu bili loši od Jure na golu do malog Posavca sa pokojom minutom. Protiv Racinga su napravili previše kratkih što je pogubno kad je s druge strane snajperista sa topom u ruci Boon. Jurica je mogao loptu jedino okom otpratiti. 4:0 uz tri gola Boona. Minsk su imali na pladnju dvije minute prije kraja, ali glupi kratki za gol te gol par sekundi prije kraja rasplinuli su i ono malo nade za plasman u gornju skupinu. Protiv češkog Boheimiansa je bila tekma To be u Be ili letiš u Ce i tu su se Zelinčani pokazali i dobili sa 3:2 s čime su prenijeli 5 važnih bodova u donju skupinu. Ali posao je trebalo odraditi do kraja i dobiti škote. Dva gola Lykova i jedan Premilovca su bili dovoljni za pobjedu i siguran opstanak u B skupini koju će i sljedeće godine igrati Zelinčani kao hrvatski prvaci. Šteta što su u zadnjoj tekmi "usrali mečku" i izgubili od trulih portugalaca kojima je to bila jedina pobjeda na turniru. Nije taj poraz imao nikakav učinak osim lošeg završnog dojma i završnog plasmana gdje su u konačnici završili šesti, a realno su trebali biti peti.

Prema pokazanom, ali i prema kuloarima, jedina opravdana zelinska "investicija" je bila Rus Aleksandr Lykov koji je zabio pet golova, igrao odlično i maltene nije izlazio iz igre. Ostali legionari "nothing special", ništa bolje niti lošije ne bi odigrali domaći Prigorci samo bi oni to odigrali sa srcem za klupske boje. Play of the Indoor season je povratak Jurice na vrata Zeline koji je vrhunski branio u finalu prvenstva, a i u europskim ogledima se pokazao kako još uvijek nije za staro željezo. Očekivati od njega da hvata Boonove bombe iz kratkog je bedasto i smiješno, trebalo je paziti da se ne rade kratki korneri. Domaći dečki su se lavovski borili koliko su mogli i imali sape. I zato svaka čast captain Žile, Martin, Marko, Jura, Mario, Mihael i Toni.

Rotweiss Wettingen

Uz iznenađujući Minsk jedina "prava" dvoranska ekipa, kalibar za A skupinu. Brzi su, uigrani, tehnički potkovani i znali su što žele i to su napravili i na kraju veselo proslavili bez ijednog poraza na turniru.

Minsk

Očito polufinale mladih Bjelorusa u Portugalu nije bila puka slučajnost jer izgleda su se Bjelorusi dobro primili posla. Slična shema kao iz Portugala. Dvije petorke koje se kompletno izmjenjuju i tempom lome suparnika. Ali zgutali su dvije najvažnije tekme, protiv Švicaraca i Belgijanaca i morat će još malo više bažula pojesti za pobjedu nad takvim jačim ekipama. U svakom slučaju su bili najugodnije iznenađenje i sigurno prava napast i dogodine. A morat će i opravdati budžet od milju i 200 tisućica eura godišnje (za cure i dečke zajedno, da se razumijemo).

Racing

Zanimljiva ekipa predvođena belgijskim superstarovima i srebrnim olimpijcima Boonom i Charlierom, sudionicima osmine finala EHL, najjačeg hokejaškog klupskog natjecanja na svijetu. Po njihovom stavu se vidi da ih dvorana zanima kao lanjski snijeg, ali što se mora nije teško. Samo su potvrdili riječi našeg Tina na privremenom radu u Belgiji na kojem je mjestu Belgijancima dvorana. Vrhunski outdoor igrači malo su se mučili u dvorani koja im očito nije najprirodniji teren, ali su ipak došli do željenog plasmana u A skupini. Da se igralo vani, ovi bi vjerojatno sve dobili sa 5-6 razlike. Oni odigraju X sa Wettingenom, a Boon se jedva oznoji. Podsjetio me na svevremenskog Raksa i njegov stil igre - zakaj bi se vraćao u obranu kad sam uvijek u kontri pred protivničkim golom. Dobri su, dapače odlični, ali radije bi volio pogledati kako vani igraju. Ali da su igračine nema se što reći. 

Boon ima top i snajper u ruci. Frajer skida paučine sa rašlji za dobro jutro, dobar dan i dobru večer. Čak se ni ne muči već je opali iz zgloba kao i zajebancije. Čudo. To me se najviše dojmilo. Zanimljivije mi je bilo gledati njihovo zagrijavanje nego samu tekmu. Sa 12 golova bio je najbolji strijelac turnira i opravdao svoj status jedne od najvećih hokejaških zvijezda današnjice.

Onomad sam bio pričao sam Donaldom, belgijancem iz druge ili treće momčadi Racinga koji je igrao za Concu i rekao mi je da su Boon i ekipa simpatični i da se znaju dobro proveseliti, a u Zelini su nekako djelovali uštogljeno dok sudac nije odsvirao posljednji zvižduk turnira. Onda su si dali malo oduška i opustili se o čemu će se vjerojatno pričati generacijama.

Ostali

Ništa specijalno. Ipak je to B skupina pa se ne može reći da su bile bezvezne ekipe. Škoti i Danci poslovično dobri, ali opet je to premalo za viši rang. Uz Škote, Dance, Bjeloruse i Zelinu, sljedeće godine u Trophy-ju će igrati Poljaci i Švedi ispali iz A skupine te Francuzi i Talijani koji su to zaradili u C skupini. Bit će to zanimljiv i vrlo izjednačen Trophy bez obzira na snagu Poljaka i Šveda.

Ako ste povremeno bacili oko prema Beču i pratili A skupinu, onda znate da su prvaci Europe, a tko drugi nego Nijemci (UHLMuheim) koji su u obračunu dvije najveće indoor nacije dobili austrijski Arminen sa 3:2. Kakva tekma. Preporučam za pogledati. Taktička poslastica sa ludim i krajnje neizvjesnim završetkom.

Usprkos malo neizvjesnijoj tekmi sa Arminenom, Nijemci su se maltene prošetali turnirom i pokazali kako se igra vrhunski indoor hockey. Možeš samo gledati i čuditi se kao pilić glisti. A kaj je najbolje ta ekipa ove sezone nije završila ni u prve četiri ekipe njemačkog prvenstva. 

I naravno ne smijemo zaboraviti Konču koji je branio na Trophyju naše sudačke boje i poslovično odradio dobar posao.

Behind the scene

Sve u svemu jedan zanimljiv vikend u Zelini koji je kuliminirao sa Tomom Boonom iza šanka Gugine birtije vodeći pjesmu ekipe Racinga i zatancavši uz stare zagorske polke i popevke. Iako su neke stvari završene maltene pet do dvanaest, Zelinčani su odradili dobar posao, a Hockey yourself ekipa je imala kratku, ali ugodnu čakulu sa trenerom repke Ivanom Tomcem. Malo smo "evocirali" neke "uspomene", Ivan je nama objasnio neke stvari iz svog aspekta, mi njemu iz našeg aspekta i kak to uvijek ide našli se srdačno negdje na sredini uz zaključak o budućoj uspješnoj suradnji.

To je to, that´s all folks, iako ni to nije kraj dvoranske sezone. Klinci su još u igri, Mladostašice put putuju na svoje europsko natjecanje i za kraj nas ćeka zanimljiv turnir u Gospiću.