S tekmom seniorki Zelina - Zrinjevac zaključili smo jesenski dio sezone. Tekma koja je bila vrlo zanimljiva i na koncu završila najpoštenije, rezultatom 3:3 i podjelom bodova. Uz neke zanimljive detalje tekma je donijela i jednog putnika namjernika na ogradu za kojeg nisam uspio dokučiti iz kojeg je filma ispao.
U rezervnom terminu imali smo prilike posvjedočiti odgođenoj tekmi Zeline i Zrinjevca. Gledaoca je bilo na prste prebrojati, uglavnom tateki koji su došli svoje kćeri vidjeti na djelu, Bahlen, Krkač, Čižmek i četvrtog sam pozabil. I uokolo se još vrzmala reprezentativka Franić mit pesek koja si je došla vidjeti kumu Peraničku. Jedino ne znam pod kaj bi stavil tri male Peraničke, pod gledaoce ili stručni stožer Osa.
Šesti je putnik namjernik koji se ulogorio pokraj delegatske kućice.
Kako nije imao pojma kaj to gleda, a nikoga ni za lijek da pita, mic po mic i uskočio je u delegatsku kabinu da se malo informira.
Dvojio sam da li da ga izbacim van ili ne, ali mislim si bog daj da nekoga zanima hokej, a da nije iz hokejaškog svijeta. Ali poučen životnim iskustvom, iako je djelovao pristojan dečec, izgled zna prevariti tako da sam maknul sa dometa Končin mobitel te bacio oko na stvari od sudaca da li su zatvorene.
I kad sam, hokejaškim rječnikom, osigurao loptu, mogao sam mu pružiti par osnovnih informacija iz hokeja koliko mi je naravno dozvoljavalo delegatsko praćenje utakmice. Kroz njegove upite skužio sam da baš nije neki domaći dečko, po naglasku mi je vukel na naturaliziranog Slovenca. Nisam pitao. Pusti ti to, danas ni ne trepneš, a već te optuže za uznemiravanje manjina, a i većina.
Tko to igra i što to igra, koliko traje utakmica i tak slična pitanjca za brze odgovore. I pratimo mi, red hokeja, red mačevanja i čudi se dečec kaj to gleda.
I tada on mene pita - To je prva liga? Potvrdim mu na što on ispusti neki uzdah tipa, j... te ako je ovo prva liga, kak ostalo izgleda.
Mislim si ići ili ne ići mu objašnjvati problematiku.
Objašnjavati mu da upravo gleda vjerojatno najbolju i najtrofejniju HR igračicu svih vremena, Dolores, da gleda jednu od najpotentnijih ženskih ekipa, Zelinu, ekipu koja ako ostane na okupu će kroz neko vrijeme vjerojatno dominirati ženskim hokejom u Hrvatskoj. Da ženski hokej ide pomalo prema naprijed gdje u pet kubova imamo djevojčice. I još svašta nešto.
Ali bez danjega, to još uvijek prema van ne izgleda najbolje. Iako je sa hokejaške strane tekma bila vrlo zanimljiva, za nekoga outsidera kao dečec, tekma je bila teško gledljiva sa pregršt tehničkih pogrešaka.
I onda se sjetim one Bolje šuti Borise .... kad je prenosio Janicu na Olimpijadi. Bolje šuti Dino jer ćeš se uplesti u nešto što ni Houdini ne bi raspetljao. I tak sam prešutio njegov komentar uzdahom.
Naravno na poluvremenu kad je dečec vidio da pristiže Grga, lice sa naslovnice, zbrisal je iza kućice od straha, a ni Končo baš pitomo ne djeluje. Nakon početka tekme pak se vratil gledati tekmu i informirati se.
Negdje pred kraj kad se tekma lomila, oba trenera su imali svoj derački performans.
Pita mene dečec - Zašto se ovi treneri toliko deru na cure?
Kaj da ja njemu odgovorim again?
Baš me zanima kaj bi mu vi odgovorili.
Peru Stršljena je sekirala alibi igra nekih obrambenih igračica dok je Hrupec izderao grlo zbog slabijeg voljnog momenta nekih igračica. Naravno i po drugi put sam taktički prešutio odgovor.
Koja je uopće poanta sa dečecom?
Možda bi i mi trebali početi gledati hokej očima hokejaških outsidera jer možda ne vidimo jasno neke stvari onako kako one u stvarnosti i izgledaju.
Nešto kao kad roditelj ima zločesto dijete i svi mu napominju da je zločest, a on uporno subjektivno tvrdi da su svi oko njega zločesti jer je on doma dobar kao bubica.
Tko zna kakve bi se sjajne ideje od toga mogle izroditi, neke koje nam možda stoje pred nosom, ali ih iz subjektivnog stava prema hokeju kraj zdravih očiju ne vidimo.
Ne bi bilo zgorega pokušati.
BTW, kad smo već kod outsiderskog viđenja hokeja, imao sam prilike razgovarati sa jednim marketinškim "guruom" koji o hokeju nema apsolutno nikakvog pojma. I pitam ja njega što bi on napravio iz njegovog kuta viđenja u promociji hokeja na travi. Ono što mi je on rekao, nikome od nas vjerojatno nikad nije palo na pamet, štoviše i sam sam ga bledo gledal, ali pije vodu. Kaj je rekao? To ću ipak zadržati za sebe kao male tajne velikih majstora ;)
Ali ostavimo se mi bajka i basni i vratimo se na tekmu.
Oba trenera postavili su taktike sukladno onime s čime raspolažu.
Pero Stršljen je povukao svoje cure malo defanzivnije i zgusnuo obranu koja je na taj način trebala lakše oduzimati loptu na svojoj polovici i onda šutom ili šlencom brzo prebaciti lopticu prema isturenoj Putrički, najboljoj strijelkinji prvenstva. Prednjačile su u tome dvije tehnički najpotkovanije igračice Zrinjevca, Peranić i Rituper. Iako Andreja baš i nije bila previše disponirana dok je Dolores išao šut. Prava taktika - tko nabije, taj dobije.
S druge strane, Hrupec ima znatno mlađe igračice, fizički možda malo slabije, ali tehnički kao ekipa puno bolje stoje. S toga je taktika i išla prema kontroli, posjedu i građenju igre kroz sve linije. Ideja je očito bila graditi igru po bokovima koju baš igračice i nisu sprovodile u djelo već su gurale u sredinu gdje su dominirale Dolores i Andreja koje su te napade vrlo lako presjecale i bacale u kontru.
Obrambena strategija Zeline se uglavnom odnosila na pokrivanje Peraničke da ne izvede neku čaroliju koja može izbaciti cijelu ekipu iz igre. Uspjevale su donekle jer se Dolores svaki put uspjela izvući na udarac, ali nije previše uspjevala talasati po terenu do jedne prilike.
Malo su se Zelinčanke unjonjale i Peranička im je zakurila preko cijelog terena i asistirala Putrički koja takve prilike zabija žmirečki.
U toj akciji je Dolores očito malo pretjerala jer je načela već načeto koljeno i što je jurila je, jurila je.
Drugi gol Zrinjevca je pao iz opisane taktike. Bomba sa svoje polovice koja je došla opet do Putričke koja se opet odlično snalazi i povećava vodstvo na 2:0.
Daleko od toga da Zeina nije bila opasna, ali loše ideje u šutkrajcu i realizacija su bile razlog nuli na njihovom kontu.
I kad su svi već očekivali 2:0 poluvrijeme, Una Litvić je zavukla jednu frkafulju iza leđa golmanice Zrinjevca na što je skoro prokipio Pero kao da je bacio u kljun najljuću meksičku papričicu.
U drugom dijelu Zelina je više pritisnula jer su glavne osovine Zrinjevca pomalo posustajale i sve se više povlačile u krilo svoje golmanice. I kad se očekivao izjednačenje, Zrinjevac je povećao na dva razlike.
Zrinjevac je iskoristio jednu nesmotrenost Zelinčanki u sredini i u brzoj kontri došao do gola gdje Dora Mikić koristi šansu za 3:1. Sad se teglica ljutih papričica preselila na klupu Zeline.
Zaustavlja se vrijeme kod gola, napad Zeline, kratki, stop vrijeme, izvođenje, opet kratki, stop vrijeme, izvođenje i gol Šuliček.
Od gola Zrinjevca do Zeline prošlo je skoro 3-4 minuta, a prema delegatskom satu 40 sekundi utakmice. E to su te draži novih pravila.
Uz dečeca imao sam dvominutni posjet dvije zelinčanke zbog grube igre. Tko bi rekao da te curice znaju šorati i česati u kost.
I dalje Zelina pritišće što urađa plodom. Izjednačuju golom Petre Hrupec.
Ali idu dalje i pokušavaju kompletno okrenuti utakmicu u čemu im malo pomažu igračice Zrinjevca nesmotrenim potezima i tehničkim pogreškama. Takva jedna im se skoro obila u glavu pet do dvanaest. Kapetanica Rituper je bila u posjedu lopte nekih 15tak sekundi prije kraja i umjesto da je bekovski hiti van u kuruzu, ona slabo proigrava kroz sredinu što Zelinčanke brzo osvajaja i napadaju šutkrajc. 2 sek do kraja i Končo pokazuje na kratki.
Šansa za potpuni preokret. Ali Zelinčanke nemaju dovoljno koncentracije da realiziraju poklon koji su im podarile Ose. Na koncu je nekako i najpoštenije završilo, 3:3.
I tak, završilo smo za ovu godinu sa vanjskim hokejom i bacamo se na dvoranu. Stay tuned