Prošli vikend se igrao derbi prvenstva između dvije ekipe koje će sasvim sigurno odlučivati o novim prvacima. A jučer smo svjedočili "velikom" hrvatskom derbiju, derbiju prvaka, champions derby, dvoboju tradicije i dviju ekipa koji su obilježili noviju povjest hrvatskog hokeja, Marathona i Mladosti.

Derbiju koji trenutno i nažalost više nije jer svima koji su jučer gledali tekmu ostao je upitnik iznad glave - Gdje je nestao Marathon? Gdje je nestao veliki derbi? Zašto su Marathonci pali bez ispaljenog metka? Zašto se mladost Marathona nije bacala na glavu, ako je već nekim senatorima možda prekipilo?

Neki znaju o čemu palamudim, a za one koji ne znaju blitz info. Od devedesetih godina i osamostaljenja, hokejom u Hrvatskoj vladala je jedna ekipa, neprikosnoveni i super jaki Marathon koju je vodio legendarni Radić i predvodio vjerojatno najbolji igrač novije hrvatske povijesti Damir Vučković Vučko. Vučko, Šime, Ruda, Beli, Biba i ostali su bili dečki koji su unosili strahopoštovanje svojim protivnicima gdje god su igrali i uglavnom su bili predbilježeni za uzimanje kanti.

Dok su oni vladali u pozadini je pomalo stasala šampionska ekipa Mladosti koja je u počecima 21.stoljeća preuzela primat i zauzela tron kojeg je držala do prošle godine kad im je kantu uzela Zelina. I ptice na grani znaju za Vučića, Hanžeka, Abramovića, Svalinu, Hatlaka, Jakopovića i druge dečke koje danas možete gledati u ekipi Mladosti 3. Njihovu tradiciju su nastavili neki novi dečki i držali Mladost na tronu do prošle sezone.

Koja je ekipa bila bolje, teško je reći, ali svaka je obilježila svoje vrijeme i zato njihov rivalitet možemo s pravom nazvati pravi veliki derbi usprkos činjenici da su aktualni prvaci Zelinčani. Ali zelinski Green Machine mora još puno toga napraviti da uđe u istu rečenicu sa ova dva kluba. Još puno titula osvojiti, obilježiti neko razdoblje. To je kao u nogaču, i da Rijeka osvoji prvenstvo, zna se koji je veliki hrvatski derbi, Dinamo i Hajduk koliko god je Hajduk sada u banani.

OK, sad kad smo to apsolvirali, ajmo mi malo na tekmu. 

U principu se i nema kaj puno za reći. Od početka do kraja, one-way-street, potpuna kontrola tekme od strane Mladosti i totalna nemoć ekipe Marathona koja je na cijeloj tekmi imala maltene jedan mlaki udarac na gol i to iz pomalo dvojbenog kratkog kornera kad se Miha Cvetko sjurio po desnoj strani uz pratnju Taušana i ulaskom u šukrajc pao kao pokošen što je sudac Peranić okarakterizirao kao prekršaj za kratki korner. Iako se mnogima činilo kako se napadač Marathona sam od sebe poskliznuo, grdo je zgledalo i nema se što zamijeriti sucu što je pokazao na kratki. 

Kad smo već kod sudaca treba napomenuti kako su sasvim korektno odradili svoj posao i suvereno odveli tekmu do kraja iako i nisu imali neki teški posao jer su obje momčadi korektno igrale. Ali su se ipak pobrinuli za možda najveću priču derbija budući je izostala natjecateljska napetost. Naime, iz protesta prema bizarnoj situaciji iz prošlog kola kad je igrač Mladosti3 nakon dva žuta kartona nastavio igru iako nije smio i kad je Voditelj natjecanja donio odluku da tu ništa nije bilo sporno, odlučili su ostaviti na delegatskom stolu zelene i crvene kartone i o tome obavijestili vođe ekipa i kapetana na njihovo sveopće čuđenje i iznenađenje. Doduše, kibici sa ograde su primjetili kako je drugi sudac Pravica ipak spremil zelene i crvene, zlu ne trebalo.

Očito je sve to otišlo malo predaleko i krajnje je vrijeme da se stane sa ovakvim "pizdarijama" i da se donesu konkretne i precizne odluke oko korištenja kartona jer ovo baš i nema smisla. Iako su suci ove tekme napravili nešto malo bizarno ostavivši kartone na stolu, nisu napravili ništa krivo i nema im se što predbaciti vodivši se bizarnim kriterijima iz prošlog kola. Jer ogolili su cara i ukazali na mnoge bedastoće i bizarnosti, a stara meksička narodna bi rekla: Tko se mača lača, lakukarača, ostat će bez gaća. 

Doduše, indikativno je bilo da igrači obje ekipe nisu ni zucnuli, a na tekmi je pokazan samo jedan žuti zbog jednog nenamjernog i nespretnog uklizavanja Marathonca. Tko zna, možda su Peranić i Pravica svojim činom pokrenuli revoluciju u hokejaškom sudjenju.

Što se tiče same tekme, Mladost je stiskala i stiskala Marathon koji se opet jedva skupio kak bi zagorci rekli na čučekove želuce i bilo je samo pitanje vremena kad će "procuriti". I probio ih je ukrajinac Mazurkevych u 10 minuti, a nastavio njegov reprezentativni kolega Kalinchuk u 16 minuti. Do kraja poluvremena Taušan je iz kratkog ubacio svoj prvijenac za Mladost i to svom kumu. A kome ćeš ako nećeš kumu, jer kum je kum, uvijek prašta. Taušan nije proslavio gol iz pijeteta prema bivšim suigračima. RESPECT

U drugom poluvremenu bilo je samo pitanje koliko će žogi završiti iza Tomićev leđa koji je i čuvao Marathon veće blamaže, ali tri nije mogao spasiti, Kalinchuk u 45 i 59 minuti za hat-trick te drugi Mazurkevycha u 63 minuti za konačnih 0:6. Očito je Mladost pogodila s pojačanjima.

Ali ipak Play of the match ide kapetanu Mladosti, Mateju Šnajderu Šnacu. Dobio ili uzeo je jednu loptu negdje iza centra i sjurio se prema šutrajcu Marathona nizavši igrače Marathona i prolazivši kraj njih kao Ivica Kostelić kraj štapova. Pravo hokejaška čarolija. Kako Šnac nema taj škotski napadački killer ne-dam-ne-dam-to-je-moje instinkt išao je na pronalaženje suigrača što baš i nije urodilo plodom. Ali da je akcija bila mrak, bila je. Čak je i sam priznao da je trebao opaliti po golu i da je zabio, skinuo bi kapetansku traku, objesio štucne o klin sa stilom i napomenuo: Ja sam svoje rekao u hokeju. WELL DONE ŠNAC

Nakon tekme u standardnoj hokejaškoj after-match ćakuli doznali smo mnogo "lipih" stvari. Toliko "lipih" i bombastičnih da smo čak razmišljali o pokretanju Premium naplatnog sadržaja koliko je to vruće. Za sada se još samo kuha, ali ne Podravka juha več dvoranska bomba stoljeća. Ali da ne bi to zacoprali šutimo kao zaliveni ;) ;) ;) ;)