Razgovaram jedan dan s kolegom i dođemo ničim izazvani na temu hokeja s time da on nema pojma o hokeju. Dotaknuli smo se predstojeće olimpijade pa me pitao da li je hokej na travi olimpijski šport. Kao da me iglom bocnuo, ali nisam mu zamjerio budući nema pojma o hokeju. Velim ja njemu to ti je jedan od najstarijih olimpijskih športova barem u modernoj povijesti. A on meni onda uleti sa krive strane ;) i pita da li smo se mi kvalificirali na olimpijske. Naravno da ne, odgovaram, tamo je samo svjetska hokejaška elita i nabrajam ekipe koje znam da će dolje igrati i dođem do Irske pa se i sam zamislim. OK, Austrailja, Njemačka, Nizozemska, Indija isl, sve svjetske sile, ali Irci, iako mi se sviđaju, nekako mi teško idu u tu priču. I tako mi nastavimo ćakulu nebitnu za daljnji kontekst.

Ali mi je u glavi ostala irska "buba". Znam da smo vrlo slični po veličini teritorija i broju stanovnika, ali oni su na olimpijadi, a mi haklamo u 3 europskoj jakosnoj skupini.

Where is the catch?
I nije mi dao vrag mira i bacim se malo na instant istraživanje (za neki veliki case study nemam niti vremena niti živaca niti potrebe - nek se drugi bave s time ako ih zanima). I našao sam neke vrlo zanimljive rezultate nakon kojih se više uopće ne čudim zašto su Irci na OI 2016 u Riju, a mi u Challenge II 2017 u Zelini.

U priloženoj infografici sve se zorno vidi i nema smisla ponovno isto takstativno navoditi od veličine teritorija do broja hokejaških klubova. Bacite oko i sami pa recite i vi svoje mišljenje, ali konstruktivno, ne u stilu ovaj je idiot, ovaj šupak, onaj kreten, od toga nikakve vajde već kako bi se moglo napraviti ili poboljšati nešto konkretno za put prema gore.
Istina, moglo bi se diskutirati kako je Irski savez osnovan 50 godina ranije, ali možemo tako i diskutirati kako je Turski savez osnovan 2002, gotovo 66 godina poslije našeg pa nas Turci već šiju u ženskoj konkurenciji, a pomalo i u muškoj. Tako da to ne pije vodu.
BTW, bilo bi zanimljivo napraviti sličnu usporedbu nas sa Turcima, ali o tom potom.

Mene je zaintrigirao Strateški plan. Nije sad da su Irci na OI zbog Strateškog plana, a m nismo. Ali je definitivno jedan od većih koraka u tom pravcu. Uostalom stavio sam linkove na ono što je online dostupno pa prosudite sami.

Prvo HHS
Memohhs108-12.pdf - ovo nije Strateški plan već poziv svima za izradu istog u periodu od 2012 - 2016, a budući smo sada u 2016 očito da to nikad nije napravljeno ili barem nije online dostupno. A moralo bi biti jer bi to trebao biti jedan od najvažnijih dokumenata saveza sa smjernicama razvoja u definiranom periodu
Plan razvoja 2008 - 2011 - ovo je nešto konkretnije, ali za period 2008 - 2012 što znači da je prošla baka s kolačima. Ali nije za baciti jer se očito netko potrudio i moglo bi se analizirati i prilagoditi sadašnjoj situaciji da se ne radi isponova kako se to inače kod nas zna raditi pogotovo u politici - nova vlast, nova strategija koja nikad ni ne zaživi te samo ostane mrtvo slovo na papiru i nešto za izborna prenemaganja

.Pa onda Irski savez
Strateški plan Irskog saveza
I rest my case. Simptomatično je da je ovo 6 verzija Strateškog plana što znači da se izvedba plana analizira i revidira po potrebi, a ne samo da se izradi forme radi.
Pogledajte 5 stranicu sa 3 glavne vizije tj. cilja Strateškog plana. Do prvog i trećeg još ima vremena do 2018, ali drugi cilj je nastup na OI 2016. A gdje su Irci? Eto ih u Riju, ali ne na Karnevalu nego na olimpijskom turniru.
BTW web stranica je odlična i puna zanimljivih materijala sa razvojnim smjernicama. Nije ni web stranica HHS-a loša BILA prije cca 10 godina, ali sad je brate zastarijela do bola

Ali vratimo se mi Strateškim planovima.
Kad ovo sve rezimiramo najlakše bi bilo reći da jednostavno po starom HR običaju prepišemo irski plan i viola, vuk sit, a ovce sve na broju, ali i dalje nećemo više od skakutanja iz 2 u 3 europsku jakosnu skupinu i nazad bez obzira tko igrao za repku. Iako u njihovom planu i smjernicama razvoja ima puno zanimljivih stvari koje bi se mogle "maznuti" i prilagoditi nama.
Za više, trebalo bi se malo više i potruditi. Za početak, pošteno i precizno evaluirati sadašnje s(r)tanje bez muljanja i bildanja rezultata u svim segmentima saveza, od klubova preko trenera do sudaca i dalje. Analizirati gdje smo, u čemu smo dobri, a u čemu smo u banani te postaviti jasne, ali izvedive ciljeve te u kojem periodu oni moraju biti ostvareni. Do ovdje čak i nije problem doći i napraviti, ali ovdje za Hrvate završava pojam strategija.
Jer kad treba nešto preciznije definirati do elementarnih zadataka u izvedbi plana, onda Hrvatima počinje smrditi na posao i bježe od toga kako od kužnih. Ne govorim ovdje samo o hokeju nego i o svim segmentima ljudskog društva, od poslovanja, obrazovanja, politike isl. A to je u biti esencija Strateškog plana, mali akcijski planovi i zadaci čija provedba ide prema konačnoj provedbi master plana. I ono najgore za prosječnog rvata, tko će provesti taj zadatak (imenom i prezimenom ili funkcijom), u kojem vremenu, koje alate treba za izvršenje zadataka, koje su pogodnosti, a koje odgovornosti za izvršioca, tko ga kontrolira i analizira izvedbu te koje su konzekvence u neizvršenju zadatka.
Eeeeeee - rekli bi u Dalmaciji, pa dodali - boga´ti.
Tribalo bi.
Ali maslina je neobrana,
nima koga da je bere - životna istina HR naroda.

Gdo je kriv za to? SVI MI. I točka.
SVI, jer se ne možemo dogovoriti i oko najvećih banalnosti, što svako pod svakim jamu kopa ili pila granu, što smo jalni na tuđi uspjeh, što smo isključivo i samo klubaši i gledamo samo svoje interese bez obzira što gazimo zbog toga preko "mrtvih", što imamo velikih mogućnosti i potencijala, a ne koristimo ih jer ne želimo talasati, usvajati i implementirati novo, ne želimo si dati još više posla nego treba itd, itd, itd kako bi i jedino znao reći bivši pred. HDZja

Naravno savez i njegovo vodstvo moraju biti predvodnici, ali očekivati sve to od njih samih je utopija i praktički nemoguće. Ali da trebaju inicirati, trebaju. Za uopće pokrenuti se, trebala bi opća sinergija i konsenzus svih hokejaških aktera od vodstva klubova nadalje, a to je još veća utopija iako nema nikakvog pametnog razloga osim ljudske zloće, zavisti, jala isl za zajednički rad svih hokejaških djelatnika u cilju unaprijeđenja hokeja u HR.
Da li je to moguće i izvrdivo? 
Mislim da je, ali ne na ovim osnovama.
Imam neke svoje vizije, ali ne bi on njima jer uvijek budu krivo shvaćene i počne priča bezveze.

Ali JAKA BAZA, PROFESIONALIZAM i SAMOODRŽIVOST su po meni ključne riječi razvoja.