Nakon ovakvog finala, mogu biti slobodan i reći kako se od toga dana hokejaški svijet dijeli na one koji su bili tamo i one koji nisu bili. Na stranu neki eurokupovi igrani kod nas, ali ovo je bio sigurno najspektakularniji dogadjaj u modernoj povijesti hrvatskog hokeja na travi. Svega je bilo što čini jedan spektakl osim bolje promocije jer bi bilo još više ljudi. I tko nije bio definitivno može žaliti.
Samu tekmu ne budem komentirao jer pola tih ljudi sam vidio vjerojatno prvi i zadnji put. Mogu reći da je tekma bila odlična, dinamična uz žestoku borbu sjajnih individualaca. Zelina je prvi dio bila bolja, kompaktnija, igrala kao ekipa dok je Mladost bila dosta konfuzna što se vidjelo na rezultatu, 2:0 prvo poluvrijeme.
U drugom dijelu Mladost je nadošla i dohvatila shootoute, ali ne i zlato koje je pripalo Zelini.
MY VIEW OF STORY
Gledamo tekmu i komentiramo kako je cijeli dogadjaj fantastičan i kako teško može bolje, dok Mladost nije zabila gol i u terenu se stvorio "streaker", jedan jedini, neponovljivi, čudo od djeteta ljubi ga majka,MAN OF THE EVENT, Igor aka PRIMA i pogledajte video. Urnebes. Ako netko misli da je svojim činom "ukrao" show igračima, nije, samo ga je upotpunio. Slikovito, final4 je bio jedna fina torta, stranci šlag na njoj, a Prima ona najslađa jagoda na vrhu koja tu finu tortu čini spektakularnom. I tko to smatra negativnim, taj je stvarno u k.....
Dobro sam najavio kako će dosta toga golmani odlučivati i pritom napravio grešku u najavi zamijenivši zelinsku jedinicu i najavivši neponovljivog Jurica, a trebao istaknuti Milasa. Mea culpa. Hrvoje Fijucek Bubi i Mili su bili odlični, na nivou spektakla. Bubijeva parada i obrana one skretnice spada u EHL obrane dok je Mili hladnokrvno hvatao sve živo. Svaka čast. I u shootoutima su dali svoj ogroman obol pogotovo Mili odvevši Zelinu do zlata.
"Deda" Vitali - po mom skromnom sudu, MAN OF THE MATCH. Suvereno je vladao u svojih dvadesetdva, preslagivao ekipu u terenu, diktirao ritam igre s toliko lakoće da to očarava. Potezi jednostavni i logični, a opet famozni. I za kraj izveo shootout ušetavši se u gol, hladno i cool poput zdenog gemišta od najbolje zelinske Kraljevine. Takav cool skill se može jedino vidjeti u našem veteranskom prvenstvu kad noge baš i ne idu koliko bi trebale, ali mozak i logika radi na najjače ;)
Iako sam bio vrlo skeptičan, moram se posipati pepelom po glavi i pohvaliti talijanske suce za suđenje u finalu (polufinala neću komentirati jer nisam gledao). Odlično su držali stravično tešku tekmu pod kontrolom. Doduše možda su se malo zaigrali sa kartonima, ali možda je to bio i jedini način da se to do kraja i bez ekscesa odradi. Jednostavno nisu pokazivali respekt prema određenim hokejaškim veličinama što mi je bilo mrak, prosvjetljenje.
Pohvala Maratoncima na organizaciji uz evidentni podbačaj u promociji. Moglo se od ovakvog spektakla puno više dobiti na promociji hokeja što je u načelu i jedna od zamisli igranja završnice. Šteta jer ovakav događaj će se teško ponoviti, organizacijski da, ali po kvaliteti ekipa i neizvjesnosti do samog kraja, sigurno ne. Doduše, navijača koji su bili odlični je bilo toliko da bi i Mamić guze dao da ih ima toliko na Maksimiru :)
Mene je najviše dojmilo što su moji postovi i prigodne slikice malo razveselili ljude i neke čak potaknuli da dođu jer spoznaja da neko moje drljanje nije bilo uludo trošenje vremena već i konstruktivno, čini me ponosnim. Pogotovo kad ti pohvala dođe od istinske legende hokeja sa ovih prostora, subotičkog megašpanera Stipan Prcic Prče kojeg i ovom prilikom pozdravljam kao i sve hokejaše iz Subotice te sve ostale moje pratitelje/prijatelje.
Doviđenja do oslobođenja
