JEDANAEST minuta opjevao je Paulo Coelho u svom romanu aludirajući uglavnom na ugodnim 11 minuta (kako kome), a ovih Zelinskih SEDAM minuta dolaze kao iz najgore noćne more nakon koje se budiš sav u znoju i ne poželiš više nikad zaspati.

Kolega Cap je dao odličan intro u Trophy i isto takav after osvrt tako da nema smisla i potrebe ići tim putem i analizom jer se ovako i onako kužim u taktike kao Marica u krivu "stvar".

Ali ipak sam jednu stvar shvatio na Trophy-ju kako su neke stvari ipak puno jednostavnije nego što ih se prikazuje. A tu prvenstveno mislim na taktike i razno razne "new age" nazive za njih prema automobilskim dijelovima, obrambenim oruđem vitezova, stambenim prostorima isl.

Sve mi to sliči na one stare taktike činjenja nečeg izuzetno značajnim, kompliciranim i samo za odabrane na način da izmisliš za nešto komplicirani i kakti stručni naziv pa da to bude woooow. A ono kita od Bila.

Na što aludiram? 

Ipak su stvari znatno jednostavnije. Za dobar rezultat treba puno moći bežati, htjeti, gristi i boriti se do kraja. Naravno treba imati i dobre igrače jer je previsok nivo i kvaliteta na tom stadiju natjecanja. A taktika je samo onaj fini zadnji štih u bitci dvoje ravnopravnih suparnika.

Stoga taktika bez onog prethodno nabrojanog je kao kada staviš najfiniji začin u napoj. Napoj ne bude postao fin i jestiv od skupog i fancy začina, ali bi dobro napravljenom jelu taj fini začin dao poseban ukus i "fancy exclusive" štih za oblizeke sladokusaca. 

Ekipe koje su se fajtale do kraja daleko su i otišle bez obzira na neke new age taktike.

Koliko je to važno na ovako visokom nivou na najokrutniji način osjetila je Zelina na svojoj koži. 

Jesu li bežali, grizli, borili se ....? 

Ne može se reći da nisu jer ne bi ni došli do ostanka i dobrog petog mjesta pobjedivši češku Slaviu, francuski Amiens te rastočivši danski Soerbymagle. 

Tko misli da je to lako, nek fucking proba jer tamo su bile sve samo ne "light" protvanj ekipe.

Jebem ti šelnu, da ti jebem !!! - uzviknuo je jednom prilikom jedan moj veliki prijatelj kad nam se zbog puknute šelne skoro potopio brod.

A Zelinčani bi mogli reći - 

Jebem ti sedam minuta, da ti jebem !!!!

Jer upravo je u tih sedam minuta otišlo sve u k....rivo. Do 24 minute Zelina je imala veliko vodstvo 5-1 nad španjolskim Complutense-om. Razmontirali su ih ko beba zvečku.

Jedan od mojih Trophy taskova je bio poslati članak za Eurohockey.org odmah nakon kraja zadnje tekme dana tako da sam morao tipkati kroz cijelo vrijeme jer bi inače ostavivši sve za kraj izgorio kao šibica ili još bolje puknuo kao kokica.

I tak kresnem ja par fotki za eurohockey sa te tekme i krenem gore tipkati kako je Zelina rastepla španjolce kao đubre po vinogradu. 

Već po putu do gornje etaže čujem "dum" u dasku i sa zvučnika najavu gola. Mislim si 6-1 za Zelinu, bit će teška demontaža. Dođem gore, virnem i nije 6-1 nego 5-2. Ajde, mislim si, moraju i Španjolci nekog vraga zabiti.

Čičnem si, pokrckam prste, proroštam do desetak otvorenih Windowsa, skinem fotku i prebacim ju u neki džabe online (nećemo reklamirati) photo editor.

Treba mi cca minuta za obraditi sliku za potrebe Eurohockey, a toliko je trebalo Zelini da primi 3 gola i bolje rečeno Complutense-u da zabije 3.

Majke ti, vidi ti ovo. Ali opet si mislim, Zelina je odlično igrala i sad će se oni vratiti.

Počnem ja pisati o odličnom prvom poluvremenu Zeline i htio se baš nadovezati kako je taj dio trasirao put do pobjede kad "dum again". 

Španjolci vode 6-5. U sedam minuta su došli sa 1-5 na 6-5.

Auuuuu sranje. Press delete i spuštaj se dolje za pogledati do kraja i kresnuti još koju fotku.

Stojim pored bande, a ono Saša Lykov u terenu bled kao kreč. Dobro i inače je Saša svijetliji, ali ovako bledo nije ni Bledi zgledal u najboljim danima. Kao da su ga instant napale sve bolesti.

Motor i kapetan Zeline koji je trebao biti predvodnik je nestao s terena. Ni slike ni tona od njega.

Kak se veli, i ostalima je ušla voda u uši, kapetan je puknuo kao kokica i izgledali su kao posada upravo tonućeg broda.

Teško je to bilo izvaditi, gotovo nemoguće, pogotovo protiv takve, na kraju prvoplasirane na turniru, ekipe iz Madrida. Izvadili su Zelinčani golmana i probali uhvatiti egal, ali primili su još dva gola za na kraju nestvarnih 8-5. 

U tih sedam minuta otišao je k vragu sav trud, rad, ulog i investicija Zeline. Vjerujem kako će tih sedam minuta biti tema brojnih besanih zelinskih noći.

Gdje je zapelo i otišlo krivo?

Nisam stručan, a time i kompetentan za takvu analizu i sve bi to bilo kibi-dabi i filozofija generala nakon bitke. 

A i srećom nisam dobro ni vidio tih sedam minuta zbog gore navedenih obaveza i u sjećanju će mi ostati samo onih 24 minute rapsodije Zeline.

Ovo bi se već moglo medicinsko-hokejaški nazvati Zelinskim sindromom. Jer ovo se ponovilo i godinu ranije u Minsku kad je Zelina imala 4-0 protiv Francuza i na kraju izgubila. 

Doduše nije bilo sve gotovo jer to je bila tek prva tekma. Naredna je uslijedila istog dana protiv češke Slavije koja je u prvoj tekmi remizirala i bome držala u šaci moćni Grunwald. 

Igrači Zeline su upali u tešku depresiju dublju od Marijanske brazde i trebalo se vaditi protiv Čeha. I digli su se i dobili Slaviu 6-0 i koliko toliko spasili dan i ostali u igri za gornju skupinu. 

Ali bullshit je bio što se trebalo vaditi protiv Grunwalda. Protiv ekipe sastavljene od utreniranih poljskih grmalja kao iz kamena isklesanih koji imaju pregršt takvih tekmi u dupetu. 

I bila je Zelina blizu, imala vodstvo, ali Grunwald je indoor stroj, mašinerija koja melje cijelu tekmu. Dobro je Zelina prodala kožu, ali nisu uspjeli. Teško se vaditi protiv takve ekipe, koja je kompetetivna i u A skupini, kad igraš pod mus i pod pritiskom rezultata. 

Grunwald je otišao gore, a Zelina dolje u borbu za opstanak koju je odlično riješila sa dvije pobjede. 

Ali kaj ti to znači kad si htio biti gore. 

SEDAM MINUTA je okrenulo sve. 

Sa pobjedom nad Španjolcima i Česima, Zelina je već prvog dana mogla biti u gornjoj skupini i bez pritiska se pofajtati sa Poljacima. 

A kako se na kraju pokazalo, nisu ni Turci (Iranci) ni Englezi bili neka babaroga i bauk i moglo ih se kresnuti i na koncu otići pjevajući u A skupinu. 

E, jebem ti sedam minuta da ti jebem!!! 

Utjeha je da su u A skupinu otišle ekipe iz grupe (pool) B u kojoj je bila Zelina i bez grama srama se može reći kako je Zelini već grah krivo pao i kod izbora skupina jer su bez danjega bili u znatno jačoj grupi. U onoj drugoj bi prošli bez jebemti, da parafraziram svog kuma Hrgicu.

A sad si to možeš okačiti mački o rep.

PUBLIKA

Veli Cap razočaranje i je, bez danjega. 

Ali mene zanima u kojem grmu leži zec i meni je to više misterija nego razočarenje.

A misterija je u tome što jednostavno ne želim vjerovati da smo totalni debili koje ni vlastiti sport ne zanima i tražim neke misteriozne razloge iako sam svjestan u istinitost onog prvoga.

I onda se jebeno čudimo kad nismo nikome interesantni, a sami sebi nismo interesantni. I kako nekoga "natjerati" na praćenje hokeja kad ga ni sami ne pratimo.

Odmah se isekiram pa radije stajem i ostavljam ovu temu za neki drugi članak. I sorry na psovkama. One su samo fini začin ovom "napoju" od teksta ;) 

I što sad? 

Najbolje je čim prije zaboraviti tih 7 minuta i više se posvetiti ovim Coelhovim 11 minuta. Mislim naravno na čitanje :)))))