Vele TBF-ovci iako ostatak pjesme vodi u drugom smjeru, mi ćemo ostati na početku refrena: POZITIVAN STAV, NEMOJ BITI MINUS. Kakav sad pozitivan stav ima veze sa ičim, a posebno sa hokejom kojeg prati naša stranica.

Nije riječ o nekom prosvijetljenju ili učlanjenju u neku sektu, posebno ne one U ime obitelji (samo ne znam koje), nego jednostavno o trendu koji, hvala Bogu, nekako sve više prevladava oko nas ili se to meni samo čini, vrag će ga znati.

Prekrasan primjer su nam pokazali ovih dana naši nogometaši i kakav stav sve više "svijet" voli. Oni su postali globalni heroji ponajviše zbog njihovog pozitivnog stava na terenu i izvan njega. Čista iskonska pozitiva, borba with big cojones i zeka (kakva pozitivna budaletina je ovaj Vida). Bez medijskih prekenjavanja i korporativnih nametnutih sranja.

Nema više narihtanih "veličina" i njihovih kretenskih selfača. Napuhane igračine ko Neymara i Messija je ekipa ispljuvala ne zato kaj su bili loši jer svakome se to može desiti nego zato kaj su se prekenjavali. Ali dosta o footballu, on je bio samo ilustrativan.

Ima već preko četiri godine od mog Facebook lupetanja do ove stranice i moram priznati kako sam puno toga saznao testirajući razno razne stvari, a da niste bili ni svjesni. Naravno nešto sam lupetao, a nešto sam lupetajući testirao da vidim kako raja reagira. I svašta čovjek spozna. Hvala današnjoj tehnologiji koja nam to omogućuje.

Napisao sam razne članke, neke u pozitivnom, a bogami neke u negativnom kontekstu. I očekivao sam nekako u duhu današnjeg stanja naroda i općenito informacija koje šire mediji da će veći "reach" i "engagement" biti kada se govori u nekom negativnom kontestu.

Jbg, takav trend šire današnji mediji. Vijest o nekoj maloj i uspješnoj HR startup firmi naći ćete (ako uopće bude) negdje na kraju novina u par crtica. Ali kako je neki čoban načelnik iz neke Jebivjetrine Donje ili Gornje maznuo neku lovu biti će opjevao na naslovnicama. A da ne pričam kada se neka posvuduša rastaje ili što već od nekog u tranziciji obogaćenog ništkoristi tajkunčića. To je headline, breaking news, šalji Andriju Jarka tamo.

Eto ti sad na, friško, Bujanca sa Dalićem. Jebo vas Bujanac, smeće i kreten koji nije zaslužio ni crticu teksta i koji je iskoristio sirotog Dalića za svoju promociju. I onda ovi krenu na Dalića. Bacite to nabujalo smeće u kanalizaciju i nakon toga se hitite unutra zajedno za njim. I ostanite tamo. I naravno, nemojte zaboraviti povesti sa sobom Markičku.

Jebote, užas kakvim nas sranjima bombardiraju svakodnevno i najgore je što to ljudi "puše" i čitaju. I na tim tragovima sam ja neke članke napisao. Neke iz objektivnih razloga, a neke pomalo iz testnih razloga da vidim kako raja diše na neke malo negativnije teme.

Uglavnom su na to odreagirali ljudi duboko involuirani u hokej, a takvih nema baš puno. Mala tapšanja po leđima u stilu dobro si to napisao, a efekat nikakav osim što me se nađe netko s vremena na vrijeme ishračkati kao da sam ja skuhao tu pizdariju. Ostatak ekipe se prema tome odnosi prilično indiferentno.

Što pisac hoće reći? Iako nije loše s vremena na vrijeme ukazati na probleme, sa stanovišta digitalnog marketinga, NEGATIVA JE PUŠIONA i ne daje apsolutno nikakve rezultate. Isto se odnosi i na život.

Dok s druge strane, pozitivni članci u kojima se govori o klincima, ženama, "underdogovima" skaču rezultatima u nebesa. GET THE POINT.

Rekao bi da je ekipi puna kapa ili one stvari od negative što je nabolji globalni primjer ova naša repka, a u našem malom hokejaškom svemiru nešto slično su pokazali seniori Trešnjevke. I više jer su osvojili titulu kao underdogovi i to na način vrlo sličan nogometašima. Domaći dečki koji su se srčano borili do samog kraja i na koncu uzeli zlato što su uostalom svi prepoznali.

Iako je tu bilo raznih povoda i interesa, ali Trešnja je svojom pozitivom galvanizirala sve. Jer kako drugačije opisati scene sa finala prvenstva kad skoro cijela tribina navija za tebe. A to se nije samo radilo o članovima Trešnjevke nego i ostalim članovima hokejaške obitelji razno raznih klupskih boja. Čak sam primjetio da su i Trešnjevčani ostalo pomalo zabezeknuti razvojem događaja.

Ali nisu tamo svi navijali za Trešnjevku jer im je Trešnjevkačka zelena boja u srcu niti je cijeli svijet navijao za Hrvatsku jer su im korijeni sa ovog dijela Balkana. Postali su kibici Hrvatske zbog pozitivnog stava i srčane borbe "male zemlje" koja ih je sprovela i odvela do finala jer onda i sreća prati hrabre.

Na nekako sličan način je i Trešnjevka išla i ljudi su to prepoznali, pronašli se u toj pozitivi i zdušno i glasno navijali za zelene. SAMO POZITIVAN STAV

Nedavno smo svjedočili još jednom sličnom primjeru u režiji naše seniorske repke i njihovom nastupu na turniru Svjetske lige ili preciznije rečeno Serije.

Objavljen je širi popis repke za tu akciju na kojem nije bilo nekih iznenađenja osim pretpoziva legendi Jakopčiću. Neću ništa komentirati osim više je zaslužio koliko nas je zadužio.

I nakon silnih otkaza iz svakojakih razloga u koje ne bi ulazio, popis se sveo na njih taman 18. Selekcije nije bilo jer se selekcija samo po sebi izvršila.

Da li je to najbolja repka koju trenutno možemo iznjedriti? Vjerojatno ne, u biti sigurno ne, ali je najbolje od onih koji su htjeli i mogli.

Da li su neki zaslužili biti tamo? O tom potom, ali su definitivno htjeli biti tamo dok neki opet nisu. Stoga su i više nego zaslužili.

U principu ostali su najmlađi i bili smo u prosjeku jedna od najmlađih repki. U prosjeku 21,28 godina kojeg podižu iskusnjare Hanžek i Fijucek jer bez njih dvojice dolazimo do prosjeka od 20,25 godina. Dežurni kritičari i negativci su ih već vidjeli kao ekipu za odstrijel koja će jedino moći parirati najslabijoj Slovačkoj. Dok će od ostalih doživjeti teški utovar.

Devetoro debitanata, mali broj pripremnih treninga, dolazak trenera pred sam turnir. Jbg, čak i ne moraš biti nešto zločest da imaš loš feeling. Prošlo ljeto su naše top uzdanice (navodno najbolje od najboljeg) uz puno bolje pripreme dobile po lampi od Bjelorusa i Talijana koji ne mogu stati u istu rečenicu sa Austrijom i Walesom pa čak ni Švicarskom. Kakti, šamaranje zagarantirano.

I tak, došel je Norbert, vrlo simpatičan i pozitivan Nizozemac, vrlo pragmatičam i ne sklon filozofiranju i prodavanju magle, upoznal se s dečkima i odradil koji trening. I pitam ga kaj veli za dečke - I like them, great and eager team - uz palac gore. Rekli bi ljubaf na prvi pogled.

Mučilo me jedino brojnost na tribinama, produženi vikend, početak sezone, kakti loša repka.

Ali raje se skupilo na prvoj tekmi protiv Švice u sasvim zadovoljavajućem broju.

Jest da je i Švica došla u pomlađenom sastavu, ali su oni još uvijek igrački i organizaciono ispred nas.

Ali kad ono, prc milojko. Mali Ilinović im utjero dva komada za apsolutnu senzaciju na otvaranju turnira. Ali najljepše je bilo gledati kako se bore i bodre, ne odustaju, kako si ne jebu mater međusobno, kako su pozitivni, a tu pozitivu je prenio na njih Nizozemac, a oni su je prenijeli na tribine koje su ih zdušno prihvatile i bodrile. Sa tog pozitivnog aspekta ipak bi mrvicu istaknuo Bubija Fijuceka i Bachmanna koji su držali taj pozitivni memento unutar terena. Thumbs up

I na krilima te pobjede dočekana je velika Austrija sa Korperom, Stanzlom, Hasunom, Uherom i ostalima. Dečki iz njemačkog HTHC-a, nizozemskog Oranje Rood-a, belgijskom Dragonsa isl. Muka ti dođe od same pomisli.

I tak je i počelo. Korper se razmahao i do 34 min Austrije je vodila 3-0. Nije smrdilo na dobro.

Ali u tri minute zabijamo dva kratka (Bachmann i Krleža) za priključak velikoj Austriji. Napuhanci nisu ni znali kaj im se događa. Pogotovo kad je pomlađena Hrvatska navalila na njih po izjednačenje. Čudo je to uopće i pomisliti, a još manje i vidjeti. Ali velika Austrija se doslovce u zadnjim minutama spašavala od nasrtljivih malih Hrvata.

Raja na tribinama je bila u deliriju, svi su navijali, bodrili i držali fige.

Na koncu nisu uspjeli i zgubili su 3-2, ali su svojom igrom i borbenošću osvojila srca publike kao i nogometaši.

I tko im sad može reći da nisu dobri, da netko od njih nije zaslužio biti dio repke jer napravili su realno bolji rezultat nego je ostvaren prošlog ljeta sa kakti puno boljom i iskusnijom ekipom.

POZITIVAN STAV je sigurno jedna od stvari, a o ostalima neka se više brine struka.

Naravno, ne smije se osporiti kvaliteta repke sa prošloljetnog nastupa u Zelini, ali im je izgleda nešto falilo da daju svoj maksimum baš kako su to dali ovi mladići na Hockey Series.

Ali nije taj stav bitan kod repke nego u svim sferama hokejaškog života i zbivanja. Previše je te negative i klubaštva da bi mogli naprijed. Uvijek netko mora biti negativac, uvijek netko nešto mora srati i gurati nos i prste tamo gdje mu nije mjesto.

Ili treba negativce preokrenuti u pozitivce ili kak se veli, riješiti se kukolja.

Mene su isto mnogi smatrali negativcem jer sam iznosio stavove o kojima se u kuloarima pričalo, ali nitko nije imao muda to reći na glas. Čak me (nas) se probalo koristiti za iznošenje nekih hokejaških bljuvotina na koje smo rekli NE jer smo jednostavno i mi shvatili da od toga nema vajde i da negativa neće ništa promijeniti.

Ali POZITIVA bi mogla.

Prihvatio sam se funkcije Voditelja natjecanja da uz ovaj pismeni dio, pridonesem hokeju i na nekom konkretnom planu. Sigurno ima onih koji misle da sam se toga prihvatio radi love. Ljudi moji, ako netko želi gledati kroz tu prizmu onda je to puno premalo love za sve stvari koja ta funkcija donosi. Ja to zovem naknadom da ne steram sve u p.m. Onaj mali jezičac koji prevagne kad mi voda prijeđe preko ušiju.

Vrijeme će pokazati koliko jesam ili nisam napravio, ali sigurno je da sam pokušao.

Tako sam pokušao i uspio skupiti (skoro) sve profesionalne trenere i voditelje mlađih ekipa na okup. Zanimali su me samo ljudi koji rade u hokeju sa djecom, a ne jebivjetri koji ne znaju ništa o tome. Da zajedno riješimo neke stvari kod mlađih ekipa oko kojih se stalno lome koplja.

Bojao sam se da bi to moglo trajati unedogled sa puno različitih razmišljanja i ideja koja neće voditi nikamo. A kad ono, ČISTA POZITIVA, konstruktivna razmišljanja i u sat vremena je dogovoreno i riješeno toliko toga koliko nije u zadnjih nekoliko godina. Ipak se može. Bitno je očito samo kad i s kime i s kakvim pristupom.

Drugi dio "zločestog" Hockeyourself ekipe, kolega Cap se primio sudaca, nečega od čega svi bježe dalje nego vrag od tamjana. I već je napravio seminar, stvorio desetke mladih sudaca koji se već sudili svoje prve tekme. Možda netko misli da je to malo, a to malo nitko nije napravio već godinama. Do nedavno se znalo desiti da utakmice mlađih kategorija sude roditelji koji se u suđenje kuže ko (sad bi vam rekao maminjo), a sad mladi suci rade svoje prve sudačke korake uporedno sa prvi hokejaškim koracima curica i dječaka. FENOMENALNO i odlično prihvaćeno. Jer čak su im i treneri pomagali više nego srali po njima.

I tak, dva omražena hokejaška "bad boysa" i jebivjetra daju svoj konstruktivan doprinos hokeju, a kakti samo znamo srati i filozofirati.

Boga ti, što bi onda mogli svi ostali napraviti samo da žele i hoće POZITIVNO gledati i raditi za hokej. ČUDO

THINK POSITIVE

Jer, nije nam liga slabija jer su možda Mladost i Marathon slabije nego prije, nego nam je liga ujednačenija jer i ostali su sada bolji nego su bili. GLEDAJ POZITIVNO

Nisu nam suci u kurcu nego smo mi u buljama u kurcu jer ti isti suci sasvim korektno i pohvalo sude vani, a ovi elitni koji nam dođu na finala ne pokažu ništa iber od naših. Bolji su samo jer su stranci. A NISU, AKO GLEDAŠ POZITIVNO

Najbolja mi je ona kad čujem od "debosa" koji nisu posvjedočili niti jedan Kup za klince da nam hokej nazaduje, a na terenu klinaca ko pljeve. Priljev klinaca u hokej ima pozitivan trend rasta isto kako i negativan trend rasta ima odljev ljudi iz ove banana države. Znači, dobro se radi, ali ne i najbolje. Još ima puno prostora za više, a to je ono što veseli. I da, hokej u Hrvatskoj NAPREDUJE.

Iako se mora priznati kako se od gledanja ženskog hokeja baš i ne umire u ljepoti samog hokeja (druga stvar su hokejašice), ali od sljedeće sezone imamo novu ekipu, bolje rečeno novi klub u ženskom prvenstvu, HK Jedinstvo. NAPREDAK sigurno, a i definitivno zanimljivija liga AKO GLEDAŠ POZITIVNO

Nije nam ni repka slaba kad su u šakama imali Austriji te dobili Švicu i Slovačku, samo im je NETKO TREBAO REĆI U POZITIVNOM KONTEKSTU DA SU DOBRI I DA MOGU PUNO BOLJE. A ovi ostali se nisu došli ovdje zajebavati već tražiti put prema Olimpijskim igrama.

Vrlo brzo kreće nova hokejaška sezona i zašto ju ne bi otvorili sa POZITIVNIM STAVOM i malo pomalo izgurali sve MINUSE koje nas guraju dolje. 

Zajedno bi mogli. Zašto ne? 

A i vjerujem kako bi se svi puno bolje osjećali.

Kaj vi velite na to?

P.S. Za kraj jedna prigodna kao zorni dokaz da se može