? Ivan Branjug
Jedva čekam da vidim kaj buš napisao o Trophyju, a nisi još ni o juniorkama na europskom, rekao mi je jedan moj hokejaški „prijatelj” na tribinama zelinske dvorane, jer nije baš bio presretan pisanjem nakon nastupa juniora na dvoranskom prvenstvu Europe.
Sada je i dočekao.
Ima ih još koji su to dočekali, valjda da usporede koga je HockeYourself više 'nagazio'. Nikoga mi ne gazimo, samo iznosimo svoja viđenja hokejskog svijeta. Neki se na to uvrijede, neki odmahnu rukom i smatraju nas bedacima, a neki nam kažu da smodobro napisali. Nama svejedno. Ovo je Dinin i moj blog.
Prije tjedan dana postavio sam si pitanje kako će Zelina proći i odmah odgovorio. Sada ponavljam tako da ne bi bilo poslije „nismo znali”:
"Kako će ove godine proći? Uf!
Ciljaju na što viši plasman, ali ove godine će imati najteži posao. Po meni, ako uđu u borbu za ulazak u višu grupu, bit će to velika stvar. Naravno, svakom hrvatskom klubu ili selekciji želim sve što si oni zažele (nekad i više nego što njihovi treneri i izbornici žele), ali ono što zelinski klub čeka na tom putu od 8. do 10. 2. je – vrlo kvrgav put.”
I bio je kvrgav.
Kvrge su izbile još na pripremama u Belgiji. Mihael Posavec se s nekim svojim nepromišljenim potezima izbacio iz prvih 12, bilo je pokušaja da se promijeni odluka koju je donio predsjednik/financijer/trener Damir Hrupec, ali ostao je pri svojoj odluci, otvorivši vrata sastava i nekima slabijima.
Uvjeren sam da će "Božo" biti pametniji u budućnosti.
Svi su znali da je prva utakmica sa Španjolcima najvažnija, znalo se koje su im slabe strane i do 17 minuta prije kraja vladala je idila. Vodstvo 5:1, lijevi bek i kapetan Villabol skautiran je kao najslabija karika i to se pokazalo točnim, ali onda se pokazalo da i kapetan Zeline Lykov isto može postati najslabija karika. Na licu mu se vidjelo da nešto ne valja, suigrači su mu nestali i pobjeda 8:5 pokrenula je Španjolce.
Sedam primljenih golova u 17 minuta krivnja je svih, od napadača do golmana, od trenera Hrupeca do onog fizioterapeuta koji je u tri dana više bio na mobitelu nego gledao utakmice.
Petak je popravljen 6:0 pobjedom nad češkom Slavijom koja je na kraju ispala, jedino što se ostalo bez ozlijeđenog Marića.
U subotu je prva utakmica bila s Grunwaldom. Poraz 5:3, do 6 minuta prije kraja bilo je 2:2, a onda petmintna crna rupa i tri gola Poljaka – Zelina odlazi u grupu za ostanak.
Nakon toga u subotu navečer, psihički ispražnjeni igrači Zeline ipak svladavaju francuski Amiens i osiguravaju peto mjesto i ostanak u B skupini. Nedjelja ujutro donijela je golijadu – 10:3 pobjedu nad Dancima koji su već ispali.
Tko je otišao u viši rang? Baš oni Španjolci koji su bili na koljenima prvog dana i oni Poljaci koji su za neke već stari (a stari su samo dvojica igrača). Nabrijani Turci nisu mogli više od trećeg mjesta, frustracije zbog poraza od East Grinsteada htjeli su rješavati i napadom na neke Engleze i talijanskog suca, ali kako nije bilo dokaza za fizički napad, stradao je samo turski fizioterapeut koji je dobio dvije utakmice na tribini. Doslovno su rekli „mi smo uložili toliko u ovu momčad i suci su krivi za poraz!?”
Dečki, ulagali su i drugi. Evo, poljska vojska ulaže već desetljećima u igrače Grunwalda i trebalo je vremena da im krene (ne mislim na zelinski turnir), svatko učaže u granicama svojih mogućnosti.
Uprava Zelinčana je razočarana. Toliko novaca i vremena uloženo, a nije se ni ušlo u borbu za viši rang.
Dovedeš igrače i onda ti pojačanja zakažu kada je najpotrebnije.
? Ivan Branjug
Trebaju se Zelinčani zapitati zašto nije kratki išao kada je trebao, zašto igrači nisu odigrali kvalitetno obranu kada je trebalo, zašto su zvijezde promašivale prazne golove.
Opet kod njih nisam vidio da su momčad. Više mi se čini da je unutar ekipe nekoliko manjih grupica, tipa „naši, vaši, ali i oni”. Naravno, sve se to otkrije tek kada loše krene.
Ono čime sam ja razočaran su prazne tribine. Naravno, osim na utakmicama Zeline, ali i tada su dio tribina punili igrači ostalih momčadi i nije bilo do kraja ispunjeno. Uvijek ista lica, od onih najmlađih do najstarijih. Premalo djece, članova najbrojnijeg kluba, je bilo na tribinama. Tako je i kod drugih klubova, ali ovo je ipak bio Kup prvaka i to najjači za Zelinu od tri na kojima su igrali od 2017. godine. Prije dvije godine na Trophyju je ipak bilo više ljudi.
Peto mjesto je uspjeh za Zelinu.
Godine 2017. u Trophyju su ostvarili dvije pobjede i tri poraza, prošle godine imali su dvije pobjede, remi i dva poraza, a sada tri pobjede i dva poraza. Kada prestanu gubiti prve dvoboje na turniru, onda će se boriti i za viši rang. Ako su nešto naučili iz ovog Trophyja, bit će to uspjeh.
I to im treba biti motiv do kraja dvoranske sezone. Da 2020. naprave još više.
