Europsko prvenstvo III skupine za žene odigrano u slovenskim Lipovcima naša ženska repka je završila na četvrtom mjesto ušavši u Promocijsku grupu. Dobar ili loš rezultat? Ajmo reći, realno gledajući, očekivan iako smo se potajno nadali B skupini.

Očekivan je bio poraz od Francuske, pobjeda protiv Slovenki i daljnji porazi od ostalih bolje rangiranih ekipa. Neki će odmah reći to je realnost hrvatskog ženskog hokeja.

Da li je? Teško je reći. Ja mislim da nije, da se može bolje. Ali nema "easy way" samo "hard work".

Ali ipak nitko ne može reći da je očekivao tako dobar i knap rezultat protiv favorizirane Francuske, samo 2-1 nakon što su Francuskinje dva dana ranije pomele Slovenke sa 16 razlike.

Remi i poraz od Švicarki na shoot-oute ne može se, također, reći da je očekivani rezultat. Švicarke, iako rangirane samo tri pozicije ispred nas, su sigurno puno ispred nas sa brojnošću i ulaganjem u ženski hokej. A imali smo ih. Jbg, shootout-i su lutrija i nije drama izgubiti na taj način.

Protiv Litve je teško reći što bi bilo, kad bi bilo, tj. da nije prebrzo primljen gol koji nas je sasjekao. Dobro su nas proučile Litvanke i odmah nas jako pritisle, a naše cure nisu uspjele obraniti taj pritisak. Sigurno je to poremetilo plan i program u pripremi tekme. 

Tako kad malo rezimiramo. Je, očekivano je četvrto mjesto jer smo bolji od Slovenki i zicer je bio ulaz u Promocijsku grupu. Ali protiv bolje rangiranih Litvanki i Švicarki trebalo je ipak nešto više, neki iber od naših cura, za skinuti te skalpove i eventualni prolaz u viši rang ženskog Eura.

Neočekivano dobro držanje naših cura protiv bolje rangiranih ekipa je neočekivano za one koji slabo prate ženski hokej, ali i za potrebe pomalo senzacionalističkog  naslova ovog članka. Dobar stari Clickbait ;))))

Za one koji prate imalo, poput nas, ženski hokej i koji znaju s kojim rosterom sada raspolažu Zlatar i Abramović, nije to bilo ništa neočekivano.

Zanimljiva ekipa, miks mladosti i iskustva, sve tehnički dobro potkovane hokejašice bez letvi i protvanja koje znaju igrati, čak dapače, dobro odigrati.

Nekako potajno, očekivao sam barem jedan "jači skalp". Litvu ili Švicarsku. Iako nije, ne mogu reći da sam nezadovoljan viđenim.

Bilo je tu dosta nedostataka koji se trebaju popraviti, ali je za budućnost obećavajuće što se dobro odigralo usprkos nedostacima i što su ti nedostaci itekako popravljivi. A baš su dečki popravili neke dosadašnje nedostatke i evo ih sada u B skupini poderavši sve C-ekavce.

Što su napravili dečki, a cure nisu? 

Prvenstveno fizičku spremu. Uz treninge dečki su i samostalno radili i potpuno ugodno iznenadili nizozemca Nederlofa. Smanjili su pimplanje i ubrzali igru što ide pod potpis Nizozemca. I već sa time su napravili značajan napredak. Sve ostalo je iber. Odlično tehnički potkovani igrači, borba bez prekenjavanja i alibi igre, čvrsta i kompaktna obrana itd. /više u našem prethodnom članku/

Kod cura toga nije bilo. Ne može se reći da cure nisu trčale, ali u usporedbi sa Francuskinjama i Litvankama premalo. A kad bi samo evocirao ovogodišnji Indoor Cup gdje su i male Amerikanke (prosjek godina 15-16) išle tristo na sat i na taj način mljele protivnice. Nisu one bile ništa tehnički bolje, ali fizički par koplja i to se odmah osjeti.

Fali nam kronično i trčanje bez lopte. Francuskinja s loptom je uvijek imala barem jednu, ako ne i dve opcije za dodavanje i na taj način su vrlo lako i brzo stizale do protivničkih 22. Kod nas je toga bilo vrlo malo pa je igračica s loptom morala ulaziti u nepotrebne driblinge koji nisu baš uvijek najbolje završavali.

Evidentan primjer je prvi gol Litve. Litvanke su stisnule Litvičku koja nije imala opcije za dodati, uzele su joj loptu i popili smo gajbu već u drugoj minuti. Možda je u nekoj sukundi i imala opciju, ali tu dolazimo do drugog problema cura. A to je nepotrebno pimplanje, ima bolja riječ, ali neću biti prost. Hokejaški poznati tap-tap, tap-tap ili backend-forhand bez nekog smisla i potrebe.

TO CURE JEDNOSTAVNO MORAJU IZBACITI ...

... jer užasno usporava igru i ostavlja te bez opcija dodavanja. Jer i kad postoje opcije one ne mogu trajati pola dana, sekunda do dve max. Pa ako se to vrijeme potroši na nepotrebni tap-tap, tap-tap ode baba s kolačima.

Super pozitivno je što to cure mogu, a i pokazale su u par situacija, posebno protiv Francuske. Sa nepotrebnim pimplanjem i tap-tapkanjem mučile su se kao Isus na križu da bi došle do protivničkog 22. A čim su ubrzale igru sa brzim pasovima i bez pimplanja, začas su bile pred francuskim vratima što znači da se ipak može. A i gol su zabile na taj način.

Nema tu puno filozofije. Cure (žene), ako imate želju hokejaški napredovati kao individue i ekipa, treba ozbiljno zasukati rukave i "riljati". Riljati na trenki, ali riljati i samostalno kako bi postale "lean, mean, hockey machines". Ne bu valjda Slaven i Abram bežali za vas ili možda Savez. Umjesto "kafendisanja" u birtiji, tračanje na nasipu.

Ili jednostavno ostati na onoj tezi kako je to realnost ženskog hokeja. 

A realnost će biti baš onakva kakvu ćete vi same napraviti.

Meni se sviđa ova ženska repka, vjerujem da imaju puno više potencijala nego su prikazale i kako bi se mogao u budućnosti napraviti neki veći rezultat. Ali samo pod uvjetom da i same to žarko žele i prihvate se ozbiljnog posla. Sve ostalo ne pije vodu. 

I zato curke pokažite od čega ste sazdane i prionite poslu. I pokažite svima koja je vaša prava realnost i realnost ženskog hokeja.