Hrpa pozitivne energije i dobrih vibracija koje je odašiljala naša ženska dvoranska reprezentacija izvukla je iz mene tračak inspiracije i zrno volje koja je isčeznula potisnuta ogromnom količinom negativne energije koju odašilje hrvatski hokej.

Iako me mnogo dobrih i dragih ljudi pitalo zašto ništa više ne pišem i kako svako malo provjeravaju ima li kaj novoga, jednostavno nestalo mi je inspracije, želje, a bogami i volje. 

Obožavam Tolkiena, a posebno Gospodara prstenova kojeg sam pročitao i pogledao preko nekoliko puta i čije scene volim parafrazirati u svojim tekstovima. Tako budem i sada.

Osjećao sam se kao Theoden, kralj Rohana kada ga je obuzeo zao duh zlog Sarumana. Bez volje i želje za otvoriti backend ove stranice, a kamoli nešto napisati. 

I onda su došle ove drage cure. Gledao sam njihove tekme i uživao iako su samo jednu pobjedile. Zračile su tu neku pozitivnu energiju i zajedništvo koje je izvuklo iz mene tu zlu energiju našeg hokeja. Baš kako ju je Gandalf izvukao iz Theodena vrativši mu radost i energiju života.

U mom slučaju INSPIRACIJU. Barem trenutnu da sročim ovaj članak kao posvetu tim sjajnim djevojkama.

Ali moram iskreno priznati kako sam se malo pribojavao međusobnih odnosa unutar reprezentacije budući se to ipak radi o lapo-lapo igračicama dvije naše najjače ekipe. I koje se da budemo iskreni fino "keckaju" kada igraju međusobno. Bojao sam se dva klana koja neće moći zajedno funkcionirati.

A curke su me oduševile. Baš su bile pozitivne, nadasve simpatične, zajedno se borile i bodrile, veselile golovima, a i držale se zajedno.

E sad ako je to bila dobra gluma u što ne vjerujem, onda ću se razočarati. Ali ako tako dobro glume, onda su ih trebali angažirati u Generalu.

Mislim da ne. Jer slika ispod ne laže.

Izgubile jesu sve tekme osim jedne, ali ih nitko nije nakantao. Pokazale su zube i tim strašnim Ruskinjama. Već dugo nismo imali dvije dobre petorke koje su mogle dobro odraditi zadatke postavljene pred njih bez straha od nekih velikih zajeba uz dužno poštovanje svim ostalima do sada.

Naravno ni one nisu bile imene na zajebe. Bilo je tu grešaka, loših procjena isl, ali koja je god bila unutra nije bila lijevo smetalo i dala je svoj doprinos.

Naravno, mnogi se neće s time složiti i ne moraju i da budem iskren libo me fibo. 

MENI SU BAŠ BILE DOBRE. KAKO SU REAGIRALE I KAKO SU IGRALE.

I dobio sam osjećaj kako stožer, Slaven i Abram, dobro hendlaju s njima, kako ih cure slušaju i poštuju. Opet ako je to bila gluma, onda u kurac i sve. Ali mislim da nije.

Ima Slaven taj osjećaj za "feeling". Kuži taj hokej u svaku njegovu poru. Nije to šor sa desnim i lijevim kućama, trokuti isl new age taktičke kerefeke i izdrkancije.

Slaven ide znatno više u dubinu, psihologiju te učinkovitu jednostavnost. I ne baljezgam tu nešto bez veze nego je to tak. Najviše volim slušati njegova promišljanja o hokeju. Samo sa jednim sam pričao koji je "jači", a to je Mr. Norbert Nederlof, tvorac gibraltarskog zlata i autor x knjiga o hokeju.

Abram isto kuži igru. Uostalom kao igrač je šmeker, fine tehnike i odličnog čitanja igre. Vidi se da voli učiti i napredovati. Mirnoću ima i ako pobere od Slavena tu "dubinu", bit će top topova.

Bilo bi apsolutno nepravedno ne spomenuti malog Marina Zlatara. Ma vraga maloga, već je veći od mene. Super se uklopio među curke i one su ga super prihvatile. Već sam ga nahvalio i opet ću. Naprosto mi je nevjerojatno vidjeti kako mladić može biti toliko posvećen i usredotočen na svoje obaveze koje nisu male dok su mnogi njegovi vršnjaci usredotočeni na "kuruzu", cugu i komade sa stavom boli me kita za sve.

Kao i Subošić Timeu. Prvu ispod crte od dvanaest. Stožer je napravio super stvar ostavivši Timeu sa ekipom pokazavši joj kako ipak nije "trinaesto prase" već punopravni član te vesele i simpatične ekipe.

Naravno da mi vrag nije dao mira da pitam Slavena kako je Timea reagirala. Mogu samo reći kako ga je oduševila i ugodno iznenadila svojim pozitivnim pristupom.

A sad ekipa redom od obrane prema napadu.

IVA ZLOMISLIĆ (GK)

Iva je čudo. Da je nema, trebalo bi ju izmisliti.

Nema kod nje labavo i polovično.

Uđe 300 na sat pa i po cijenu vlastite izdržljivosti. Nije izabrana za najbolju golmanicu turnira, ali je bila među najboljima. Kad je ekipi voda došlo do ušiju, Iva ih je držala iznad nje. 

Kak se veli, nitko nije nezamijenjiv. Ali Iva je. I stoga trebamo zapaliti jednu na Kamenita vrata za njeno zdravlje i ostanak u hokeju jer koliko god daleko unaprijed gledao, ništa se ne vidi na obzoru.

MARINA ABRAMOVIĆ (C)

Ako uzmemo početne postavke kako je Marina naša tehnički i taktički najbolja igračica. Bolje rečeno, najbolje kuži igru.

I gledano iz tog aspekta, Marina nam je ostala malo dužna jer nije bila na onom nivou s kakvim nas je razmazila.

Borila se do iznemoglosti, onako kapetanski za primjer drugima. Ali falile su mi te njene lopte s očima, lopte koje su razvaljivala prvi blok kao Panta pitu. Dijagonale koje izbacuju direktno u gol šansu. 

Ali riljala je Marina jer treba naučiti mlađe cure pravom pristupu iako se domila kako "is to old for that shit".

Nisam siguran hoće li ostati s ekipom i za dvije godine. Bilo bi odlično, ali ako i okači reprezentativne "kopače" o klin nema joj se kaj zameriti i može svakoga bez srama pogledati u oči. Da imamo Hall of fame Hrvatskog hokeja, bila bi njegova ponosna članica. Među najvećima koliko je igrački dala hokeju i reprezentaciji.

LUCIJA NIZEK

Luce. Ako bi netko mogao naslijediti Marinu po doprinosu koji daje ekipi je Lucija. A 16 joj je godina tek. Kako je već godinama seniorka, naprosto smo zaboravili da ima tek 16 godina i da su greške sastavni dio hokejskog odrastanja i sazrijevanja. 

I bilo je grešaka, ali bi bilo apsolutno kretenski zamjeriti joj zbog njih. Baš kretenski. 

Pokazala je da zna, a još kad nauči, sazrije i skupi potrebno iskustvo i mirnoću, biti će odlična.

Iako je navikla u klubu igrati u paru sa Bahlenkom kao i Marini sa Icom, u repki su bile izmješane. Marina i Luce te Ica i Ema. I to mi je bilo baš mrak.

Marina i Luce su bile kakti neki fini i filigranski par, dok su Ica i Ema bile više razbijački nastrojene.

MARTINA ICA PETRETIĆ

Tko leži, ne bježi najbolje govori kako to Ica rješava. Isto kao i Iva.

Nema labavo i polovično. Već full snagom u kost.

Iako je s palicom na ti, fali joj malo fine tehnike kao i više želje, manje straha za pokušaje proboja prve linije protivnica. I ovako je ko zmaj, a sa finom tehnikom i probojima, tri zmaja.

Ne znam zašto, ali nekako mi se čini kako je Ica glavni zajebant ekipe. Možda mi se samo čini ;))) A možda je samo u šumi.

Zbog svoje energije, pozitivnog duha i zajebantskog karaktera nezamijenjiva je članica ove simpatične družine.

EMA BAHLEN

Mala Ema. Malo me bilo strah kak bu se nosila sa fizički jačim igračicama.

A jbg, tak sam mislio i kad sam gledao Rusiju. Gledam i čudim se tko je pustio ovu malu plavu unutra. Pregazit će je netko. 

Kad ono mala, zvana Svetlana, razbacivale je sve ko đubre po vinogradu, slala golmane po čevape i na koncu zabila 30 golova i to vjerojatno njih 20 backendom.

Naša Ema nije bila toliko goropadna kao Svetlana, a i razlika je 4 godine. Ali se nije dala.

Pa pobogu, preživjela je nalet oklopnog vozila Zbornaje komande, kapetanice Rusije koja izgleda kao mali tek, a bogami se tako i češlja. Majke mi, usro bi se od straha da naletim na nju u mraku.

Kao i sve naše "male", treba još tu puno sazrijevanja i iskustva što će dovesti do više samopouzdanja. A sa više samopouzdanja lakše će rješavati teške situacije kao pritisak protivničke ekipe. 

Ali ima dobar osjećaj za prostor i za dodati loptu.

Samo pod hitno izbaciti iz uporabe kod štopanja onaj nepotrebni tap-tap, tj. dodatni backend-forhend koji oduzima nepotrebno vrijeme.

Čini mi se kako je njoj dobro legla ta sinergija iskustva i mladosti jer ako usporedim sa prošlogodišnjim U21 prvenstvom sada je bila puno, puno bolja i sigurnija. 

16 godina tek joj je i pregršt hokejaških dvoboja je pred njom.

MONIKA VAJDIĆ

Cro Mo. Dobra duša ekipa. Rekao bi predobra. Volio bi vidjeti da nekog jednom opandrkne. Čisto malo zbog boljeg osjećaja.

Najveća radilica repke. Trči, radi, bori se i nema trc-mrc kod nje.

Kao i sve KIF-ovke nema tu finu tehniku, ali borbom sve to anulira. A i zabija. 

Dva gola je utrpala Monika i to jedan "leteći" u padu završivši efektno jednu fantastičnu akciju naše repke.

Mislim da je svima pokazala zašto joj je mjesto u najboljih dvoranskih 12 igračica Hrvatske.

Ako Ica unosi prštajuću energiju, Monika unosi neko ugodno smirenje. Jednostavno nemreš biti nervozan kraj Monike.

UNA LITVIĆ

Kako bi rekao Edo Maajka ... ONA JE BOMBA

Ona poteže i zabija, ona ide, ona zgrče i probija.

Naša daleko najsvestranija igračica. Svaka djevojka ima nešto special, ali Una je sva special. 

Doduše ima tu mjesta za napredak, ali što reći za djevojku koja je već sa 17 godina četvrta u seniorskoj repki po broju "kapica". Osim da je bomba.

Vjerujem kako ima kvalitetu za Rusku repku koja također ima bombu, kapetanicu, samo što je naša 45.827,5 (slovima: četrdesetpet tisuća osamstodvadeset i sedam i pol) puta lijepša i zgodnija.

SAŠA ABRAMOVIĆ

Već sad davne 2007 upoznao sam dvije "male" na klupskom euru za žene igranom u Zagrebu. Nisu bile ništa puno starije od ovih današnjih naših "malih", godinu do dvije. Kao BASKovke igrale su za Sv.Đorđe i ja sam im ničim izazvan bio trener. Jbg, boljeg nisu uspjele po putu naći.

Seke Omić, Sanja i Saša, upijale su svaku moju riječ iako bi se dalo puno diskutirati o tom mom trenerskom "izazovu". Ali ne bitno.

Bitno je kako su već tada upijale kao spužve sve oko sebe vezano uz hokej željne stalnog napretka. I već tada su dominirale hokejom u Srbiji. Da su rođene negdje na zapadu sad bi ih gledali kao svjetske klase. Ali nisu.

Danas Saša nije više Omička (naravno je) već Abramovička, ima tri banke, majka male bebe koja traži svoje i ponosno u dresu Hrvatske ženske hokejaške reprezentacije igra svoje prve službene nastupe pod hrvatskim stijegom. A onaj žar u očima i glad za hokejom je ostao isti kao i prije 13tak godina.

Recite vi kaj hoćete, ali ona je meni heroj i trebala bi biti inspiracija mnogima.

Jel bi mogla bolje? Naravno da bi. Njeno hokejaško znanje je daleko iznad prikazanog, ali sve to ishendalati i nakon toga ući u megdan sa Ruskinjama bilo je herojski i inspirativno.

EVA LITVIĆ

Velika enigma.

Strašna motorika, brzina, hokejaška vještina, eksplozija, pravi DINAMIT. 

Stalno imam osjećaj da kad uđe u teren da bude sve razbacala i razgrnula, sve pošamarala i sama pojela protivnice za doručak.

I onda mi to izostane.

Igra Eva ko zmaj bez danjega, ali ne znam zašto stalno imam osjećaj kako je to pod ručnom i kako može još puno, puno više.

Možda su moja očekivanja prevelika, ali ne vjerujem. Sa 36 godina hokejaškog staža znam prepoznati kad je netko top. I Eva je. 

I bit će samo se treba malo opustiti i sve bude došlo na svoje.

PETRA HRUPEC

Nek mi se čini kako je Petra malo odahnula skinuvši sa sebe to teško breme koje nosi kapetanska traka koju nosi u U21 repki i u Zelini. 

Teško je to breme nositi, a posebno kad imaš 16 godina. I vrlo često se desi da Petra jednostavno izgori u toj silnoj želji da pokaže i bude primjer ostalima kao što i treba biti pravi kapetan/ica i vođa ekipe.

Sada je to breme bilo na Marini i Petra je mogla igrati znatno opuštenije.

I čini mi se kako je to bilo puno bolje iako i kod nje se dobiva dojam kako daje manje od svojih pravih mogućnosti. Kao da ju previše opterećuje što će drugi reći i komentirati i onda kako sam već i naveo u toj silnoj želji izgori.

Ali Petra je fajter. Ima taj žar u očima koji sam vidio kod seka Omić.

Žar koji može puno toga dati hrvatskom hokeju i trebamo svi dobro pripaziti da taj žar ne ugasimo jer je hrvatski hokej sklon takvim destruktivnim sranjima.

Ujedno nosi i to teško breme poznatog tate. Ako netko misli da je to super. Je pizdu materinu. Bio sam u sličnoj situaciji. I uvijek sam se pitao jesam li do nečega došao vlastitim trudom i hokejaškim znanjem ili samo zbog poznatog i utjecajnog tate.

Mogu sam reći: Petra, zajebi sve oko sebe i idi svojim putem. I opusti se, uživaj.

Iako fajter, Petra je više damski tip igračice. Protiv Rusije mi je izgledalo kao da je netko bacio srnu među međede. Nije ona razbijač kao Una ili dinamit kao Eva već puno finiji tip igračice. Više za podvaliti pravu loptu, poslati protivnicu po čevape, vidjeti tri poteza unaprijed.

Igračica koja svoje suigračice čini boljima.

Između ostalog je i pokrenula jednu od naših najljepših akcija na turniru. Stisle su je Velšanke, njih tri kao međedi i Petra se koprcala i izmigoljila im dodavši loptu s očima Ivoni koja u padu skreće prema golu na koju se pak baca Monika zakucavši ju u prazan gol pritom nosivši jednu Velšanku na leđima. U toj akciji je sve navedeno prethodno navedeno. Finoća, lopta s očima i činjenje suigračica još boljim.

DORA LAGANČIĆ

E Dora. Možda je tehnički naša najslabija igračica, ali je daleko najveći borac i trkač ekipe. Ore Dora do kraja kad god je unutra dovodivši do ludila protivnice svojim pritiskom i brzinom. 

Svaka ekipa mora biti dobar balans svega.

A Dora daje tu energiju, snagu, moć ponavljanja, izdržljivost.

I onda nas Dora sve nevjerne Tome razuvjeri potezom za notes. Iako sam ga već opisao, ali zašto ne ponovit.

Upikavanje ulijevo, perfektan i precizan forhend krug ostavivši prvu protivnicu u potrazi za čevapima. Nailazi druga s desne strane i logično Dora biježi u lijevo. A tu ju je čekala golmanica. Šah mat. Ali Dora vuče G6 potez i bakendačom lagano plasira pored uznevjerene golmanice Walesa.

DELIRIJ I NEVJERICA. 

I Dora je bez danjega pokazala i dokazala kako joj je u svakom pogledu mjesto u ovoj repki.

IVONA MAKAR

Ako gledamo u kompletu.

Od tehnike do iskustva onda je Ivona numero Uno. 

Una je najsvestranija i vjerojatno jačeg udarca, ali Uni fali iskustvo kojeg Ivona ima na bacanje. Ne igra se u Belgiji na lijepe oči. Nije to Hrvatska da svaki protvanj po babi i stricu može biti ministar ili slični drek.

Ali ostala nam je malo dužna ako gledam iz aspekta njenih mogućnosti koje su velike.

Borila se Ivona, ali je nije nešto išlo. Onda su je malo ljutile sutkinje. Teško se suzdržati kad si ti Elite level, a sutkinje su bile .... da ne budem grub, puno niži nivo. I nikako na zelenu granu. 

I onda je osjetila "krv" protiv Walesa i praktički ga sama razbucala u prvom dijelu.

Napravila i realizirala kratki, pa još jedan gol, pa čista asistencija za Evu i Wales je bio riješen. To je to. Kad je Ivona tako unutra, nema te obrane koja će ju zaustaviti.

A onaj dio koji se ne zna i zbog čega se Ivoni treba skinuti kapa do poda. 

Kao Elite sutkinja sigurno bi sudila u A skupini u Minsku. I to vrlo vjerojatno bi dobila finale, a najmanje jedno polufinale.

I Ivona je sve to šenkala i otpilila kako bi bila s curama iako je i sama bila svjesna kako je ulazak u A skupini bio ravan čudu i kako će se boriti za opstanak.

Ivona je raskoš A skupine mijenjala za krvavu borbu za opstanak. Malo njih bi to napravilo. Respect Ivona

ŠTO DALJE

Za dvije godine ih čeka paklena ekipa u B skupini. Marina, Ivona i Saša imaju tri banke i naše su najstarije igračice. Za dve lete će imati tridester i kusur i vjerujem kako bi mogle potegnuti još jedno prvenstvo. 

Pa zadnja linija Ruskinja je over 30 i igrale su brutalno stoga ne treba odbacivati nikoga samo zato što je navršio ili prešao tri banke.

Ostale starije cure će doći pred prag tridesetih i još uvijek mogu biti top.

Dok će male postati više-manje punoljetne. One jesu budućnost, ali ostaviti im na grbači da same nose seniorsku repku je glupo i idiotski.

Ne smiju one još biti nosioci. Prevelik je to teret za njih.

Puno bolje će se razvijati kad imaju osjećaj kako im starije cure drže leđa.

Ali o tom, potom. Imamo dvije godine za gruntanje. Valjda bumo nekaj pametnog i zgruntali. Ali kaj god zgruntali, samo da se ne sjebe tim curama taj žar u očima i volja za igranjem hokeja.

ORGANIZACIJA TURNIRA

Iako sam subjektivan po tom pitanju kao dio organizacije, mogu slobodno reći kako je odrađeno ko bog. Svi su bili izuzetno zadovoljni, a to je najbolje mjerilo. ALI ...

Razgovarao sam direktoricom turnira, Engleskinjom koja je došla u Hrvatsku sa totalnim neznanjem i skepsom što očekivati.

I tako ona meni nabraja. Svi su prezadovoljni hotelom, super joj je kako su sve ekipe i službene osobe bile u istom hotelu čega ima sve manje po turnirima, osjećala se topla obiteljska atmosfera. Transport je išao po špagi. U uredu je sve štimalo i nije bilo nikakvih zastoja. Stream je bio top. Ma sve je išlo baš "smooth". ALI ...

Nakon što nas je nahvalila, pita ona mene jesam li zadovoljan sa organizacijom. I vrtim si film, njene riječi, pa stvarno smo to dobro napravili. Jbg, sad već imam(o) dosta turnira u dupetu i neke stvari koje se doimaju kompleksno idu same po sebi. ALI malo zastanem i pitam direktoricu turnira smijem li malo biti prost.

Veli ona, a šta ne bi mogao. I velim ja njoj. Kad si bolje razmislim I´M FUCKING PISSED OFF.

Zašto? E to je već tema za neki drugi članak. Možda, a možda i ne jer ne vidim smisla. 

Pusa