HK Trešnjevka je osnovana 1960. godine i od tada čekaju seniorsku titulu kao ozebli sunce. Nakon 58 godina evo ih konačno na tronu popevši se do tamo doslovce iz podruma, iz "druge lige". 

What a story for fairytale. Ameri bi od ovoga odmah snimali sportski blockbuster. 

Naravno nećemo zaboraviti seniorke kod kojih je peti put zaredom na tron došla Mladost. Relativno očekivano budući su prvenstvo izgurale bez ijednog poraza. Zelinčanke nisu uspjele ponoviti uspjeh od prije desetak dana iz Kupa.

Budući je naslov Trešnjevke ipak "head story" sezone više ću se ipak pozabaviti tom tematikom.

Ne znam da li znate Trešnjevkinu priču od sumraka do zore, od podruma do trona itd, ali treba ju napomenuti kako bi se dobio dojam njihova uspjeha.

Bilo je to prije nekoliko godina. Trešnjevka je imala ekipu za prste polizati predvođena tercetom braće, Mucić, Snoj i Hršak. Uz Vuka, Munjija Mušnjaka i ostale dečke imali su potencijal i perspektivu za pokoriti hokejaški tron. Mladost više nije bila onako moćna, niti Marathon i Jedinstvo. A ni ostali nisu bili bogzna kaj. Trebalo je samo malo iskustva kojom su Mladost i ostali obilovali. Između ostalog to je Trešnjevka i osjetila u dvoranskom finalu kad im je titula doslovce i džepa pobjegla.

I umjesto da u tom vremenu govorimo o velikoj Trešnjevci, dogodilo im se again "čerečenje" ekipe (again od vremena Bauka, Šalkovića, Pavlovića). Braća Hršak su otišla za lovu u Zelinu, braća Mucić u pokušaj dokazivanja na stranim i jačim terenima, Snoj stariji na bauštelu u Dojčland. Pet odličnim igrača je u hipu nestalo. Slomilo bi to i veće ekipe, a kamoli ne pitomu Trešnju. Od potencijala za tron, stropoštali su se niz štenge u podrum HR hokeja. Pukli su ko kokice kak se veli.

Čak im je i marketing stao, a bili su i u tome top. Jedini klub kojem sam se divio po tom pitanju. Dobra web stranica, odličan fejs, HKTv, bili su pravo osvježenje i to uglavnom pod palicom dobrom, prepitomog i prepoštenog Goran Jamičića Yume. Iako nikad nije priznao, ali vjerujem da ga je to dotuklo. Toliki rad i perspektiva se u trenu rasplinuo kao balon od sapunice. Od rode u jagode.

Tamni oblaci su se navukli na Trešnjevku kao i šlauf oko Markovog trbuha koji se prvi vratio iz pečalbe.

Još ih i propozicije nisu pomazile i frknuti su sa Concom u drugu regionalnu ligu. Mučili su se, ostali bez Vuka zbog ozljede, izgubili od Conce u drugoj ligi, na koncu malo nadošli k sebi, ali nedovoljno za direktan plasman u prvu. Morali su u repesaž sa Marathonom. Dočim je mali Mucić u Nizozemskoj pokazivao svu raskoš svog talenta.

I onda tračak svijetla na kraju tamnog tunela. Mali Mucke se vrnul doma.

Dost je i njemu bilo pečalbe i stranih faca. Ipak je ljepše doma među svojima. Ipak taj tračak nije bio dovoljan da se dobije Marathon u repesažu. Miha Cvetko je imao svoj dan i ostavio Trešnjevku da čami kakti u drugoj ligi čekajući rasplet skupštine HHS-a.

Spas je došao u vidu novih propozicija, ali i manjeg broja prijavljenih ekipa te su ničim izazvani vraćeni u prvu ligu koja se sad činila 8 ekipa.

Bit će da ih je povratak Mucića galvanizirao i pokrenuo. Pod palicom samozatajnog Yume, dečki su krenuli delati i to jako. Munji je već zabio čaval na koji će obijesti kopačke, ali je i njega pokrenula ta inicijativa. Čavel je ostao, ali i kopačke na nogama. Vuk se oporavio, Mucić sr i Snoj jr se pokrenuli. Ostali su se podredili kolektivu i disciplini. I to sve nekako u pozadini iza reflektora pozornice na kojoj se tržilo raznim "veličinama". Iskreno, nitko nije očekivao od Trešnjevke something special .... do prvog kola kad su napravili suplajs sezone i kao prošlosezonski drugoligaši aka "pušioničari" oplehnuli prošlosezonskog finalistu krcatog zvijezdama.

U trećem kolu nova ekipa (kakti) "superstarova", pojačana Conca koju su na kontre poderali kao staru kantu. I tu se već pomalo vidi put kojim će ići prema završnici. Povučeno, disciplinirano uz ubojite kontre.

I već ujesen su praktički osigurali završnicu. Jedina ekipa koja nije imala nikakvog legionara u svojim redovima. Doduše u nekoliko navrata ih je popratila sreća, ali kak se veli, sreća prati hrabre.

Iskreno nisam se nadamo da će u istom tempu moći nastaviti u proljeće, ponajviše zbog tankog kadra jer samo da se netko od glavnih igrača ozljedio bilo bi im to nenadoknadivo. Srećom po Zelene, svi su odigrali proljeće bez ozljede ako se izuzme grda zimska ozljeda malog Mucića. Ali taj mali je od granita sazdan i toliko u hokeju da ga ništa ne može zaustaviti.

Njihova matematika je bila jednostavna, dobiti Mladost2, Jedinstvo i Zrinjevac i to je bilo dovoljno za završnicu, a sve ostalo je bilo iber. A sprašili su oni i Marathon i Concu.

Tekma protiv Conce je bila jedna od boljih ove sezone. Conca je odigrala možda i najbolju svoju tekmu, ali Trešnjevka je pokazala sistem koji jednostavno ne prašta greške protivnika. Ubojita kontra na čelu sa superdinamičnim, ali samozatajnim Pavelom Markovićem. Ti vrapca, kad krenu Pavel, Vuk i Mucić u kontru na širkom prostoru teško je to braniti. 

A nekako mi se čini da Zelina i Mladost nisu gledali tu tekmu jer bi onda znali kaj ih čeka. Ujedno je Mucić sr. narihtal nišanske sprave na kratkom i malo stanjil šlaufeka, Branjug se razbranio (kaj je radio protiv Conce, strašno), a svi ostali su digli nivo svog hokeja na višu razinu u skladu sa svojim mogućnostima, a ponajviše fizičku snagu. Neki dečki možda tehnički limitiraniji su snagom, voljom, srcem i disciplinom nadoknađivali tehničke nedostatke. I to je ono što čini pravu ekipu. A Yuma je sve to zajedno lijepo posložio da klapa ko Švicarski sat. 

Budući su u dva navrata otišli u Zelinu preko one stvari, više manje da odrade tekmu, Zelina nije mogla znati pravu snagu Trešnjevke. Namjerno ili slučajno, ali Trešnjevka je Zelini i Mladosti prodala pravog Trojanskog konja preko kojeg nisu osvojili Spartu, ali jesu seniorsku kantu.

Došlo je vrijeme i za Final series sezone. Zelina, Mladost, Trešnja i Conca. 

Očekivanja? 

Svakakva i nikakva. Svega smo se kroz sezonu nagledali i teško je bilo uprijeti prstom u neku ekipu iako je Zelina ipak malo odskakala budući imaju u ekipi najviše zvijezda. Ali zvijezde ne čine ekipu tako da ni Zelina nije mogla biti sigurni pick na titulu.

Subjektivno sam se nadao iznenađenju Trešnjevke i Concordie. Jedni su moji, a drugi susjedi u svlačionici. I dobro bi bilo za hokej da se ne vrti sve oko Mladosti i Zeline, da i ostali vide da se može, da se sve malo prodrma. I bome se prodrmalo.

Trešnjevka je dobila Mladost u odličnoj tekmi, a Conca je naletila na iznimno raspoloženog Rusa Lykova uz iznimnu nervozu među igračima. Sa 30 min isključenja ne može se dobiti Zelina ni u snovima. Jbg, cijena odrastanja. Samo da se iz toga izvuku određene pouke za budućnost.

Finalni dan. Zrinjevac lako preko Trešnjevke uz vrlo efikasnu Putričku koja na kraju utrpala 41 gol kao najbolji strijelac prvenstva (napisao bi strijelkinja, ali to je kao da te netko ubode olovkom u oko). Mladost prelako preko Conce do bronce.

Moram priznati više sam očekivao od finala žena. Nekako su Zelinčanke ušle sputano u tu tekmu, bez agresivnosti i želje za pobjedom. Džabe je Hrupec poderao grlo, ali cure nisu adekvatno reagirale i Mladost na koncu nije imala težak posao. Pomalo dosadnjikavu tekmu pred praznim tribinama razbila je odlična kontra Mladosti koju je kao torpedo istrčala Lagančička i vrlo vješto zaobišla golmanicu za vodstvo Mladosti.

Još kad je Abramovička (Saša) pogodila argentinu za 2-0, sve osim pobjede Mladosti bilo bi pravo sportsko čudo.

Finalna tekma zna biti dosadnjikava, vrućina, pritisak finala i jbg, i to nije ono što brine. Mene su iznenadile i frapirale prazne tribine. Jebote kao na Dinamu. Ne mogu vjerovati da baš nitko nije napeto gledati finale žena osim najbliže rodbine. Da nije bilo Mladostaša koji su netom prije osvojili broncu i gromoglasno navijali za svoje klupske kolegice, izgledalo bi kako inače znaju izgledati odgođene utakmice za utorak. Živog pesa nema, samo dreka trenera, zvuk palica i loptica i eventualno kojeg prigovora sucu. Jezovito

Zakaj je to tak? 

Nekakva analiza bi sada bila besmislena i krajnje nepotrebna, ali bez danjega svi tu imaju putra na glavi i nije razvoj ženskog hokeja samo nekoliko paragrafa za skupštinu. To je nešto s čime se svi moraju baviti, a ponajviše žene i djevojke koje ga igraju. Nema kruha od selfija

I pomalo me već počelo zabrinjavati da budu isto prazne tribine i na muškom finalu. Ali počelo se puniti i sasvim pristojno napunilo. Iako se tribina uglavnom "zelenila" (op. a. zelena klupska boja obje ekipe), bilo je tu dosta raje iz ostalih klubova i konačno smo imali popunjenost tribina kakva i dolikuje ovakvom hokejaškom događaju.

Utrčali su zeleno-bijeli i bijelo-zeleni, Nizozemski suci su bili spremni, odsvirala se himna i sve je bilo spremno za očekivano ili neočekivano (zavisi od kuta gledišta) finale.

Osim dvoboja ekipa pod povećalom je bio i dvoboj dva definitivno najbolja igrača lige, Zelinskog Rusa Lykova i Trešnjevkinog wunderkinda Mucića koji su nosili svoje ekipe do finala. Oboje su pokazali sav repertoar u polufinalima i njihova izvedba u finalu će sigurno trasirati put jednoj od ekipa ka tituli prvaka Hrvatske.

To be contiuned, stay tuned - kako bi rekel Raks