Nastavljam sa rezimeom ženske jeseni. U prošlom članku sam malo protrčao općenito i osvrnuo se na ekipu Mladosti dok u ovom nastavku počinjem sa Zelinom. A gdje ću završiti? Nemam pojma. Vjerojatno u Osinjaku.

ZELINA

Već mi je pomalo blentavo pisati o Zelinčankama u smislu mlade i perspektivne. Iako jesu stvarno još vrlo mlade, cca jezgra 16-17 godina, već su trebale prerasti ovo perspektivno i početi pokazivati svoj potencijal.

Imaju sve, a opet nemaju. Uzele su dvoransko prvenstvo i vanjski kup Mladosti pred nosom, odigrale remi u jesen, drže sa Mladosti prvo mjesto. I sve to pije vodu dok su Mladostašice nekompletne.

Bez ljutnje jer to su činjenice. Činjenice na kojima treba graditi i planirati jer potencijala ima napretek.

Nikako Zelene na zelenu granu. Naprave dva koraka naprijed pa jedan nazad pa jedan naprijed pa dva nazad. Pomaci postoje, ali u globalu stoji se na istom mjestu. I to najviše zbog strašno velike fluktuacije igračice. Svako malo neka igračica objesi kopačke o klin. Neke privremeno, neke trajno.

Jezgra ekipe je uvijek tu, ali ostale toliko "cirkuliraju" pa je teško stabilizirati ekipu.

Zadnje što sam čuo je odlazak Katarine Filipović, reprezentativne golmanice. Iskreno se nadam kako ipak imam smolu u ušima i da sam krivo čuo.

Iva nešto kuha, Kate otišla. U krasan ......, ne da radimo na razvoju ženskog hokeja nego ne možemo ni zaustaviti osipanje. Baš sranje.

Ali srećom po Zelinu imaju sjajnu školu hokeja koja stalno izbacuje nove igrače/ice pa su Buzijeve bebe koje su još nedavno igrale U11 prvenstvo uskočile u seniorske kopačke. 

Gledam Zelinu, skoro sve imaju tehniku, mnoge dapače sjajnu tehniku. Mogu pobežati, ali kad se lome koplja kao da dođe do nekakve mentale blokade. Ni približno ne pokažu svoj puni potencijal.

U kojem grmu leži zec? "Beats me!"

A sad im je najbolja prilika kad već imaju odličnu konkurenciju u Mladosti. Doći će njhovo vrijeme naplate svog rada, ali nekak mi se čini da neće imati konkurenciju što pak neće biti dobro iz aspekta potencijalnih Euro nastupa.

Kak si ja sad mislim neće imati konkurencije?

Vrlo jednostavno jer vrijeme radi svoje. Dosta curka iz Mladosti neće moći još dugo na tom nivou. Neke već sad igraju zakrpane. U godinama su kad će uskoro početi svadbice pa klinci i hokej će sve više i više padati na ljestvici kriterija važnosti. Mladih curka ima premalo koje bi mogle nadomjestiti senatorice. 

I kad se to sve zbroji i nadoda kako će Zelinčanke tek početi pokazivati svoj puni potencijal zbog nagomilanog iskustva i idelanih sportskih godina. Tko će im parirati? Možda Zrinjevac, ali tek kad ove male Ose odrastu.

Da si ne bi mislili kako "perem" po Zelini. Baš naprotiv, pokušavam kroz pisanje shvatiti zašto ne pokazuju više od onoga što mogu. 

Vjerujem kako rijetko koja igračica daje toliko želje i srca kao kapetanica Petra Hrupec. Uđe svim srcem, ali pregori pa se slomi. Mislim kako joj je puna kapa srebra kao i ostalima. Ali ne znam zakaj se toliko sekira. Puknut će ko kokica i kaj onda. Kopačke o klin? Niti čut. 

Ima skill, udarac, ali kao da joj fali samopouzdanja. Opusti se, "jogo bonito", smiješak na lice, prodaj koji tunel, uživaj u igri. Boli te briga kaj drugi vele i da vidiš koliko je to bolji osjećaj. PROBAJ

Kad bi ja brinuo kaj drugi vele ne bi nikad napisao ni redak teksta. Boli me đon. Pišem jer mi je gušt iako sve manje i manje.

U prethodnom članku sam naglasio kako su Ivona Makar i Marina Abramović naše najbolje igračice. I jesu.

Ali, ipak, najkompletnija hrvatska igračica s najvećim potencijalom je Una Litvić.

Ima pravi hokejaški "posture". Držanje lopte, dribling, pometanje, udarac, šlens, promjena pravca, čitanje igre ..... ali kao i Petri sampouzdanje joj je na niskim razinama i to se osjeti na "jakim" utakmicama. Ista stvar kao i Petri - opusti se i uživaj u igri.

Stalno čekam eksploziju Eve Litvić. Najdinamitnija i najeksplozivnija hrvatska igračica. Dora Lagančić je brza, Monika Vajdić ima sape za tri tekme. Ali Eva je živi dinamit.

Prema hokejaškim predispozicijama trebala bi biti "zvijer". I je, ali ne u svom punom potencijalu. Vjerujem da može čuda. Da bude ženska verzija Anžea Fujsa. Još puno rada tu treba ugraditi posebno kod realizacije zavšnice akcija. Malo joj još fali konkretnost, ali i to će doći. Ista stvar - UŽIVAJ

Lucija Nizek me ugodno iznenadila protv Mladosti2. Par finih prodora, gajba argentinkom. Inače po vokaciji defanzivac, ali opako puca.

Nika Krkač bi trebala postati top igračica. Mala Bahlenka igra odličnu obranu, ali je još uvijek presitna. Nemre igrati protiv krkan style igračica

Tu su još Šuličekica i Subošička te Buzijeve bebe, Buzjakice, Dananička, treća Litvička i Andračička. Kakve bu te male igračice. Samo da im ego ne poraste, ali srećom tu je Buzi za korekciju.

Ali male su. Još puno žganci tu treba pojesti, ali vrijeme je na njihovoj strani. Iako se odlično nose sa seniorkama.

Pa Helena je u prošlom finalu pokrivala stranu gdje je bila Ica. Nosila se s njom vrhunski i bez straha, ali baš je Ica tamo zakurila zabivši gol za titulu. Nema tu filozofije, papat žgance i jako trenirati.

Te mlade Buzijeve curke će za nekih 10tak godina max biti okosnica ženske repke zajedno sa Perinim curama iz Zrinjevca. Super generacija samo tko će to dočekat, a da prije ne poludi od hokeja.

Rezime rezimea part II da Zelina ima odličnu ekipu, još uvijek jako mladu kojoj za nešto više nasušno fali samopouzdanja i povjerenja. I treba ih pustiti da se igraju i uživaju u hokeju.

One mogu još igrati čak i 20 godina. Pa popizdit će od stalnih očekivanja, pritiska, okvira, taktika i trač-srač ostaloga. Nek se igraju dok još mogu jer njihovo vrijeme za zlata tek dolazi. A i manja će biti onda fluktoacija igračica.

A jesam ga zafilozofirao. A jbg, povuklo me. 

Mogu li Zelinčanke do zlata ove sezone?

Do finala sigurno, a onda je sve otvoreno. Ali kao što napomenuh, njihovo vrijeme tek dolazi tako da NO STRESS, RELAX & ENJOY THE GAME

ZRINJEVAC

Pero Stršljen ponovno stvara ekipu za budućnost. Osam mladih curica je već ubacio u vatru seniorske ekipe, a nije ništa izgubio na dosadašnjem statusu. I dalje je treći iza Zeline i Mladosti.

Putrić Tea i Koščak (Peranić) Dolores su i dalje okosnica ekipe. Senatorice koje još malo moraju izdžati kako bi izvele mlađe kolegice na pravi put.

Putrička i dalje trpa nemilosrdno, ali najviše ovim slabijim ekipama. Za njih je pravi penecilin dok protiv jačih gdje se igraju jače obrane nema više takvu prednost sa svojom brzinom gazele u bijegu.

Dolores se i dalje neda sterati sa terena. Još uvijek može dati svoj obol svojim dugim bomba pasovima, pokojim golom, a bogami i kartonom. Vidjeti ćemo do kada.

A do tada se mogu samo nadati kako će kao delegat konačno povećati font pisanja sa 4 na 10 inače ću uskoro oslijepiti. Poz Doli ;)

Vratila se u "staro jato" desetka SLO repke, Andreja Rituper kako bi dala dodatnu dozu iskustva tim mladim curkama koje fest napreduju iz tekme u tekmu.

Iako se još uvijek dere kao jarac, Pero Stršljen ima viziju. Onomad dok su još dinosauri hodali zemljom, stvorio je sjajnu generaciju oko svoje sestre. A danas priča sličnu priču samo oko svoje kćeri i nećakinja. I priča bome ima temelja.

Chiara, Paula, Marta, Vita, Nia, Iskra, Victoria, Nika. Zapamtite ova imena jer kroz desetak godina one će voditi bitke za prvenstva i nastupati pod HR stijegom.

Ostale starije curke su odličan backup i podrška ovim mladim curkama.

Pero je čudna biljka koja zna znanje. Neki ga vole, neki ne. Mnogi respektiraju kao autoritet posebno u ženskom hokeju. Nas dvojica smo ista generacija sa mnogo zajedničkih točaka i to ne samo iz hokeja što je vjerujem stvorilo poseban odnos između nas. Volim počakulati s Perom jer nije od onih se prave pametni, a u pravilu seruckaju bez pokrića.

Da ne duljim, gledao sam taj novi Zrinjevac i Peru kako ih vodi. Vjerujte, kroz neko vrijeme, taj novi Zrinjevac se više neće zadovoljiti samo broncama već će prijeći na sjajnija odličja. 

Zašto?

Vjera i samopuzdanje.

To Pero između ostalog uči te mlade curke. Naravno dere se i dalje, ali da se ne dere mislio bi da se nekaj razbolio. Ali tjera te mlade cure da pokušavaju igrati protiv starijih i iskusnijih. Da preuzmu rizik, a ne samo glume broj i podršku starijima. Da se ne boje. 

I kad iz tekme u tekmu pokušavaš i preuzimaš rizik, pritisak neuspjeha u glavi se sve više smanjuje dok ne postane rutina. A kad uhvate rutinu sve će nekako postati lakše pa i pobjeđivanje i osvajanje medalja. To recimo fali curama iz Zeline.

Šanse na kraju? Vjerojatno ka i lani. Iako ni bronca više nije zicer. Jedinstvo je sada bliže gore nego dolje.

Bumo vidli, a u nastavku sad već mogu reći (zadnje) trilogije idu ostale tri ekipe - Jedinstvo, Trešnjevka i Mladost2.

Pusa