Na netom završenom Europskom prvenstvu do 18 godina ženska i muška reprezentacija osvojile su treće mjesto i ostale su u 3 jakosnoj skupini juniorskog Europskog hokeja.
Turska se prijavila za oba juniorska europska prvenstva III skupine i dobila domaćinstvo tako da su naše obje repke, ženska i muška, završile na istom mjestu, Konyji, sedmom grada Turske po broju stanovnika.
Dečki su odigrali pet utakmica i od toga 3 pobjedili i 2 izgubili što im nije bilo dostatno za uhvatiti jedno od prva dva mjesta koja vode u viši rang, II skupinu Europskog hokeja.
U odlučujućoj utakmici sa Turskom tijesno su poraženi 2-1. Turci su poveli sa 2-0 u prvom dijelu, a Hrvatska je smanjila u 42 min golom Ilinovića. Šansa je osvanula početkom zadnje četvrtine kad su Turci zbog crvenog kartona ostali sa igračem manje. Naši su pokušavali, imali kratke kornere, ali ništa nisu uspjeli pospremiti i Turci ne samo da su pobjedili nego i osvojili drugo mjesto koje vodi "gore" dok su naši ostali u podrumu Europskog juniorskog hokeja.
Utješno je što su se naši dečki na čelu sa trenerom Taušanom i pomoćnikom Bagurom okitili brončanom medaljom.
Cure su imale u skupini samo tri utakmice budući je prijavljeno samo četiri ekipe. Nažalost, nisu uspjele niti jednu utakmicu pobjediti.
Izgubile su od Švicarske, Turske i Ukrajine i na kraju bile zadnje u skupini što im je donijelo tekmu za broncu za Turskom koja ih je u skupini pobjedila velikih 7-1.
Očekivala se lagana pobjeda Turske, ali veleumovi bi rekli: lopta je okruga. I prvi dio naše curke su povele 2-0 golovima Litvić Eve i Nizek Lucije i zaprepastile favorizirane Turkinje.
Turska je navalila i na koncu uhvatila egal 2-2 i bronca se tražila u shoot-outima. Baš poput "Ice cold" Rakitića, Bahlenka, Litvička (Eva) i Hrupecka su pospremile kaj su trebale dok je Filipovička riješila Turkinje za iznenađujući uspjeh, broncu.
Još jednom čestitke našim curama i dečkima na osvojenim broncama i sjajnom predstavljanju HR hokeja.
Ali ..... uvijek neki ALI.
Lijepo je to kad pobereš medaljice, ali treba se malo spustiti na zemlju sa pozitivnih oblaka i pogledati u oči realnosti.
Jel ako se uzmu u obzir sve repke koje su nastupile po svim skupinama Europskog prvenstva, njih 20 kod cura i 22 kod dečkiju, Hrvatska je postigla sljedeće rezultate.
Cure su nam predzadnje Europske juniorke, 19-te od 20 ekipa.
Dečki su na istom mjestu u malo više ekipa, 19-ti od 22 ekipe.
Nije baš super-truper, ali nije ni tolika drama. To je brutalna realnost jer slično nam stoje i seniori koji su 18/32 te seniorke 20/22. Kod seniora jedino ima nešto više ekipa država koje pak ne mogu ni skupiti juniore.
Što je, je, brojke su zajebana stvar i nema prevara kod njih.
Na začelju smo europskog hokeja, u europskom hokejaškom podrumu.
I to je realnost. I tko misli drugačije nije pozitivan nego opasan. Jer kako veli, između ostalog, stari Konfucije: Tko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je, izbjegavajte ga.
Opet, ne treba od toga raditi neku dramu, ali za budućnost bi si mogli ovu situaciju postaviti kao početku točku, ground zero i krenuti prema gore.
Potencijala ima, pogotovo kod cura. Curke koje su bile u Turskoj u prosjeku su stare 15 i pol godina. Još dvije do tri godine mogu zajedno riljati u juniorskoj kategoriji i vrlo lako bi se mogle dočepati II (B) skupine gdje u principu i pripadamo ako gledamo kroz prizmu 120-godišnje tradicije hokeja u Hrvatskoj.
U kratkim crtama, koliko smo sijali, toliko sada i žanjemo.
Uzmimo na primjer ovu Tursku s kojom smo sada tu negdje po EU rangu, i kod cura i kod dečki.
Turski savez je osnovan, pazi sad ovo, 2002. godine. 18 godina prije 2002 se moja malenkost počela baviti hokejom, 66 godina prije 2002 je naš Savez osnovan, preko 100 godina prije 2002 je hokej došao u Hrvatsku. I mi smo s njima tu negdje, u egalu.
Znači, oni su došli do iste točke u 16 godina nego mi u x-puta više godina. Naravno hokej se igrao u Turskoj i prije toga, ali official početak datira od ne tako davne 2002. godine.
Slikovito rečeno, Turci "piče" na Star Trekov warp pogon dok mi "jurimo" na pogon Zastave 750 - popularnog Fiće.
I mislim (i vjerujem) kako je krajnje vrijeme da u Fiću, za početak, ubacimo Abarthovu mašinu i krenemo.
Tradiciju imamo, znanja, vjerujem, isto tako, ima i ljudi koji bi mogli tunirati Fiću i "off we go" prema gore na ljestivici EU hokeja.
Svakako se može, ali je važnije pitanje da li se hoće. A voljni moment se ne ogleda u broju lajkova objava na fejsu već na konkretnim stvarima.
Kad bi hokej napredovao sukladno "umnim" razgovorima uz pivu, mi smo već trebali biti svjetski prvaci, ali nismo jer to tak ne funkcionira. Sve se može, odmah krećemo, prst gore (lajk) dok se ne trebaju napraviti konkretne akcije. Pa i odgovor na mail je više od ništa, a i to je nekad veliki problem.
Repke su sada bile aktualne pa bacimo oko na tu problematiku. Već dugi niz godina i to stvarno dugi, funkcioniramo na isti način. 2-3 tjedna (max mjesec) prije nekog prvenstva navalimo na pripreme i očekujemo čudo. I uglavnom smo više manje na sličnom mjestu, malo gore, pa malo dolje, ali tu smo (govorim o vanjskom hokeju) pri vrhu C skupine. S vremena na vrijeme utrčimo u B, ali još brže istrčimo.
Očito nekaj treba promijeniti jer ovakav način baš i ne daje neki napredak osim čiste stagnacije.
Kad nam nekaj zatreba, znamo se pozivati na austrijski model, ovaj model, onaj model, ali ne znamo onda preslikati taj model do kraja.
Srebrni olimpijci Belgijanci, World i EU indoor prvaci Austrijanci i još masa njih imaju jednom tjedno trening (ili druženje) reprezentacije kroz cijelu sezonu. Trenka se, uigrava se ekipa, selekcija se sama filtira radom, hegemonizira se grupa i onda se samo par tjedana prije prvenstva malo pojača tempo, radi se na taktičkim finesama, kratkim kornerima isl. A mi navalimo sve to napraviti u par tjedana.
How yes no oliti Kako da ne.
I nisam sad ja toplu vodu izmislio, bilo je takvih prijedloga koji su završili u košu klubaštva uz komentare:
- Ne možemo dati svoj termin za reprezentaciju jer će nama faliti - za 2 do 3 termina u sezoni neće nikome kruna pasti s glave, a i može se kvalitetan trening odraditi i na puterici isl
- Izgubit će mi igrač trening sa ekipom - kao imao bi slabiji trening sa repkom gdje bi trebala biti "creme de la creme" HR hokeja - ma dajte najte - jedan vrhunski trening tjedno sigurno bi škodio (sarkazam) svakom reprezentativcu
I slične pizdarije uz koje nećemo naprijed ni do sudnjeg dana.
Naravno nije to baš lako sprovesti, ali kao i sve ostalo, neće doći samo po sebi ili duhu svetom. A dok ćemo čekati samosprovođenje ili duha svetoga, taborit ćemo u podrumu EU (i World) hokeja.
I tak, to je samo jedna od stvari koje bi se dale napraviti za progres. Ima ih još i dala bi se sročiti cijela Ana Karenjima po tom pitanju, ali nema smisla vam kvariti ljetni odmor.
